Sve religije su farsa utemeljena na izmišljotini. Ukoliko nekome treba po­tvrda da nekolicina može s lakoćom nadzirati mnoštva ne treba tražiti dale­ko; dovoljno je da pogleda milijarde ljudi koji su štovali bajke što su ih proteklih 2.000 godina propagirali ljudi u mantijama. Pritom, ono što vrijedi za Kršćanstvo vrijedi i za ostale: judaizam, Islam, Hinduizam i sve ostale.

Te religije stvorila je ista sila s istom svrhom te, utoliko, mitovi o bogovima spasiteljima širom svijeta imaju istu strategiju:

1) rođeni ste s istočnim grijehom i stoga ste bezvrijedno smeće od dana kada ste došli na ovaj svijet;

2) spasiti se možete jedino ako vjerujete u »Spasitelja«, a to znači da morate raditi sve što vam svećenstvo kaže.

3) ako to ne činite, bit ćete osuđeni na vječni oganj u paklu.

Ko­liko li je samo krivnje i straha to izazvalo tijekom tisuća godina. Često se može ćuti majke rimokatolkinje koje su se nakon smrti svoje dojenčadi sa strepnjom pitale što će se dogoditi s njihovom djecom. Bebe nisu mogle vjerovati u Isusa jer su bile stare svega nekoliko dana, hoće li, dakle, ići u raj ili u pakao?. Čovjek u mantiji je rekao da je to važno teološko pitanje. O, zaista? Rekao je da će djetetova duša ili otići u limb (na koliko vremena, čovjek se pita?) ili će joj se suditi za postupke roditelja. Kakve zapanjujuće besmislice. Hvala bogu da se djetetu neće suditi zbog ponašanja svećenika. Ako se čovjek može spasiti isključivo vjerom u Isusa, što je s onim ljudima tijekom čitavog razdoblja Kršćan­stva koji su živjeli u golemim područjima svijeta gdje se nikad nije čulo za Isusa? Jesu li i oni, zbog manjka informacija, osuđeni na vječnu vatru? No dakako, to nije točno. Sve je fikcija, izmišljotina raznih inicijata Babilonskog bratstva čija je svrha kontrola umova širokih masa.

Glede istog ima jedna knjiga zgodnog naslova; The True Authorship Of The New Testament (Pravo podrijetlo No­vog zavjeta) Abelarda Reuchlina, prvo izdanje objavljeno u SAD-u 1979. godine. Knjiga govori o jednom povlaštenom krugu, najeksluzivnijem klubu u povijesti, koji poznaje »Veliku tajnu«. Krug obuhvaća vjerske, političke i književne krugove osoba koji znaju istinu o Isusu, no ne žele da ju itko drugi sazna. Ono što  zapanjuje da je autor knjige došao do  zaključaka koja se ne uklapaju u obrazac. Evanđelja su izmišljotina cijepljenih s ciljem da proizvedu novu religiju utamničenja. Knjiga ne ulazi u sav svoj bolizam koji sam ovdje dokumentirao, međutim imenuje obitelj koja je, zajedno sa svojim suradnicima, napisala Novi zavjet, te navodi kodove koje su koristili kako bi označili svoje autorstvo. Zanimljivo je da je jedan od tih kodova broj četrdeseto. Četrdeset je predstavljen i slovom M za Mariji Slovo M je i dandanas važno za Bratstvo, pa ga možemo vidjeti na sve strane, u logotipu lanca restorana brze hrane McDonalds. Kasnije ćemo vidjeti na koji naćij; velike korporacije koriste simbolizam Bratstva u svojim logoima i nazivima. Slovo  M označava Mariju ili Madonu, a ona označava Semiramis. Bogatstvo dokaza  Reichlinovoj knjizi, od kojih je jedan dio vrlo kompliciran i tiče se ezoteričnih” matematičkih kodova, krajnje je uvjerljivo.

»Novi zavjet, Crkva i Kršćanstvo, sve je to djelo obitelji Kalpurnija Pizona koja je pripadala rimskoj aristokraciji. Novi zavjet i svi likovi u njemu -Isus, svi Josipi, sve Marije, svi učenici, apostoli, Pavao, Ivan Krstitelj – svi su izmišljeni. Obitelj Pizon stvorila je priču i likove; priču su vezali za određeno vrijeme i mjesto u povijesti i onda je povezali s nekim perifernim stvarnim osobama, kao što su Herod, Gamalijel, rimski prokuratori i tako dalje. No, Isus i svi neposredno povezani s njim su stvoreni (to jest izmišljeni) likovi.«

Pizoni su bili loza potekla od državnika, konzula, pjesnika i povjesničara, a takvi ljudi bi svakako bili inicijati mreže tajnih društava Rimskog carstva. Iz tog je razloga rimski vojnik logo operacije Bratstva pod nazivom American Express. Obitelj Pizo tvrdila je da potječe od Kalpa koji je, rekli su, bio sin Nume Pompilija, nasljednika Romula, utemeljitelja Rima. Bili su to ljudi s jakim vezama. Te rimske loze, navodi se, došle su iz Troje, tako da ovdje govorimo o lozi čiji ko­rijeni sežu sve do Kavkaza i Bliskog istoka. Priča kaže da je nakon razaranja Troje oko 1.200. godine prije Krista čovjek po imenu Eneja iz »kraljevske«  loze otišao s ostacima svog naroda i naselio se u Italiji. Tamo se oženio u kraljev­sku obitelj Latina i od te krvne loze kasnije je nastalo Rimsko carstvo. Po mnogim predajama, Enejin unuk, čovjek po imenu Brut, 1.103. godine prije Krista sa svo­jom skupinom Trojanaca, uključujući i neke iz kolonija u Španjolskoj, iskrcao se u Britaniji te postao kralj Britonaca i osnovao grad Novu Troju – London.

Lucije Kalpurnije Pizon, glava obitelji, oženio se za praunuku Heroda Veli­kog. Prema Reuchlinovom istraživanju, Pizon, koji je koristio brojne pseudonime, oko 60. godine poslije Krista napisao je svoj »Ur Marcus«, prvu verziju Evanđelja po Marku. Jedan od prijatelja koji ga je ohrabrivao u tome bio je slavni rimski  Seneka, no čini se da ih je obojicu 65. godine ubio car Neron. Time obitelj Pizon nestaje iz rimske povijesti sve do 138. godine poslije Krista, kada pizonov unuk Antonin postaje car. Međutim, od tog trenutka loza je uglavnom poznata pod imenom Antonini, a ne Pizoni. U sedamdeset i tri godine od smrti glave obitelji Pizon do pojave Antonina napisane su pod lažnim imenima prokla­mirane osnove Kršćanstva. Nakon što mu je Neron ubio oca Pizonov sin An – koji je također koristio niz imena, među kojima je bilo i ime Cestije Gal – imenovan je za upravitelja Sirije. Time je dobio zapovjedništvo nad rimskom vojskom u Judeji. Bio je umiješan u judejski ustanak kojeg je bio poslan ugušiti Vespazijan. Prema Reichlinu, cara Nerona je 68. godine poslije Krista ubio Pizonov agent. To svakako ima smisla ako je Neron ubio njegovog oca. Tako klan Pizon stavlja svoju moć i manipulacije u službu Vespazijana, te on 69. godine poslije Krista postaje car. Go­dinu dana kasnije Rimljani razaraju Jeruzalem, kradu hramska blaga, navodno čak i Zavjetni kovčeg, te ih, po svemu sudeći, odnose u Rim gdje postaju vlasništvo podzemlja tajnih društava. To podzemlje nije bilo ništa drugo nego Babilonsko Bratstvo.

Reuchlin kaže da je An Kalpurnije Pizon tada napisao prva tri evanđelja, i to sljedećim redoslijedom: Evanđelje po Mateju (70.-75. poslije Krista); obnovlje­no Markovo evanđelje (75.-80.); te, uz pomoć rimskog pisca i državnika Plinija Mlađeg, obnovljeno Lukino evanđelje (85.-90.). Evanđelje po Ivanu, djelo Anovog sina Justa, uslijedilo je 105. godine. Kao što Reuchlin navodi, Isus je kombinirani lik sastavljen od više elemenata – neke njegove karakteristike preuzete su iz priča o Josipu u Egiptu i drugim starozavjetnim likovima te iz nekih esenskih tekstova, a neke su posuđene od raznih poganskih bogova. Nekoliko Josipa koji se pojavljuju u priči, svi su kreacija Pizona i dio koda. Slova u imenu Pizon (lat. oblik imena je Piso; op. prev.) prevedena na hebrejski glase’Yud’,'Vov’,'Samech’ i’Fey’ te tvore ime Josip. Drugi kod koji Pizon koristi kao svoj »potpis« je broj šezdeset. Reuchlin ističe brojne podudarnosti iz­među priče o Isusu i priče o starozavjetnom liku Josipu koju je Pizon upotrijebio kao polazište: Josip je imao dvanaestero braće, Isus dvanaestoricu učenika; Josip je izdan za dvadeset srebrnjaka, Isus za trideset srebrnjaka (inflacija); Josipov brat Juda predlaže izdaju Josipa, Juda izdaje Isusa; Josip je u Egiptu gdje ubijaju prvo-rođenu djecu, Isus s obitelji bježi u Egipat kako bi izbjegli ubojstva muške djece. Pizon je za imena učenika u priči upotrijebio imena svojih sinova: Ivan (Julije), Jakov (Just), Šimun Petar (Prokul) i Andrija (Aleksandar).¹ Julije, Just i Prokul napisali su neke kasnije novozavjetne tekstove. Pizon je sastavio priču tako da njegov lik Isus ispuni mnogo proročanstava iz Starog zavjeta, posebno ona od kaije. Reuchlin kaže da su Pizoni radili promjene te nadopune i na tekstovima Starog zavjeta, te da su napisali većinu od četrnaest starozavjetnih knjiga poznatih pod nazivom apokrifne knjige. Među njima su bile Knjiga Ezrina, Prva knjiga o Makabejcima, Judita, Tobija, Bel i Zmaj.³ Pizoni su bili stoici (odatle izraz stoički), a stoici su smatrali da ljude pokreću strah i nada, te da ih se pomoću njih može kontrolirati⁶ (metoda Babilonskog Bratstva). Postoji li bolji opis religija proisteklih iz Starog i Novog zavjeta?

Još jedan izraz Ana Pizona bio je Josip Flavije, pisac kojeg sam jednom ili dva-put citirao. Razlog zbog kojeg Pizon, kao Josip, i muž njegove unuke Plinije Mlađj nisu spomenuli Isusa u svojim službenim tekstovima je taj što to tada jednostavno ne bi bilo vjerodostojno. Te su se priče počele prihvaćati kao »činjenica/istina« tek nakon određenog vremena, kada su se podaci o podrijetlu »Isusa« izgubili. Služ­bena povijest za Josipa tvrdi da je bio iz kraljevske dinastije Hasmonejaca. Borio se protiv Rimljana, a kad su njegovi prijatelji počinili samoubojstvo nakon što se ustanak izjalovio, on se predao i bio pošteđen. Štoviše, rečeno je da su ga carevi kasnije sklonili u Rim gdje je trideset godina pisao knjige o židovskoj »povijesti«. Ma, molim vas. Josip je bio rimski aristokrat, An Kalpurnije Pizon, i zajedno sa svojim sinovima i Plinijem Mlađim napisao je Evanđelja i ostatak Novog zavjeta.

Plinije je napisao mnogo poslanica (pisama) pod imenom sv. Ignacije; ista ta skupina, samo pod različitim imenima, bili su rani crkveni »oci«. A tko je tu rimsku izmišljotinu pretvorio u religiju krajnjeg utamničenja kakvom je postala? Rimski car koji je pripadao istom tom Babilonskom Bratstvu kao i Pizoni – Konstantin Veliki. Kojim se sredstvom u tu svrhu poslužio? Rimskom Crkvom!

Geoffrev Higgins u svom epskom djelu Ancayalypsis (Anakalipsa) otkriva da je Rim izgrađen kao novi Babilon. Nije čudo da je Kršćanstvo prepuno ba­bilonskih simbola. Cijela je stvar smišljena kako bi se stvorila još jedna religija koja će zarobiti ljudski um, a današnja hijerarhija Kršćanske crkve sa svim je time upoznata! Crkvena elita oduvijek je znala budući da je ona sama dio mreže tajnih društava koja je stvorila mit zvan Kršćanstvo. Da bi se ta propaganda održala smišljene su cinične laži poput Torinskog pokrova, koji se dovodi u vezu s tajnim društvom Viteza templara. Sila koja je izmislila Isusa i Kršćanstvo ista je ona sila koja danas upravlja svijetom. Na primjer, rimski Zbor arhitekata preteča je današ­njih Slobodnih zidara, samo se ime promijenilo. Rimljani su upotrebljavali iste simbole kvadrata, kompasa i tako dalje. Hram tog Zbora u Pompejima nestao je za erupcije Vezuva 71. godine poslije Krista; arheolozi su tijekom iskapanja na toj lokaciji pronašli heksagram »Davidovu zvijezdu«, lubanju i crno-bijelu amblemsku kartu kakvu su izvorno koristili dionizijski majstori.⁷ Identične simbole koriste današnji Slobodni zidari.

Judejski ustanak protiv Rima nastavio se sve do konačnog poraza zelota u bici kod Masade, planinske tvrđave s pogledom na Mrtvo more. To je bio posljed­nji bastion esenske zajednice koja je svoju bazu evakuirala dalje niz obalu. Budući da su Rimljani razbili zelote, mnogi članovi nazaretskog tajnog društva otputili su se, kao što je dokumentirao Julije Afrikan koji je živio u Turskoj oko 200. godine poslije Krista, u Jordan, Mezopotamiju, Siriju i Tursku. Josip iz Arimateje, Isusov »ujak« iz Biblije, navodno je otputovao u Francusku kako bi »širio riječ«.Vatikan­ski bibliotekar, kardinal Baronije, rekao je da je Josip oko 35. godine poslije Krista došao u Marseille poslije čega je otišao u Britaniju.” »Marija Magdalena« i Isusovo potomstvo nakon »raspeća« također su se navodno zaputili u južnu Francusku. Na tome se temelji priča o Svetom Gralu koja tvrdi da su od Isusove loze potekli francuski Merovinzi. Međutim, to je glupost jer ti ljudi nisu postojali; osim toga, obratite pozornost na izvor te priče, bibliotekara Vatikanske biblioteke Rimske cr­kve u Rimu. Dakle, zbog čega su Provansa i jug Francuske odjednom postali toliko privlačni? Pogodite gdje je obitelj Pizon imala velike posjede? U Galiji, konkretno u Provansi! Nikakvo čudo da se »trs« (krvna loza/znanje) može poistovjetiti upravo s tim dijelom Francuske. Stoljećima kasnije postao je dio priče o Svetom Gralu koji se spominje u mnogobrojnim mitovima i legendama. Sve su to sim­bolične priče o kralju Arturu (još jednom »Sinu-Suncu«), a mogu se pronaći i na kartama za tarot, te europskoj glazbi i umjetnosti tijekom mnogih stoljeća. Gral je prikazan kao vrč ili kalež u koji je pri raspeću prikupljena Isusova krv. Međutim, ta krv je samo simbol krvi koja se prolijevala u svetim obredima u kojima se za proljetne ravnodnevnice žrtvovala janjad, a za inicirane u više stupnjeve znanja bio je to simbol krvnih loza čiji korijeni sežu sve do gmazovskih »bogova«. U ra­nim rukopisima priča o Gralu, »Sveti Gral« se zvao Sangraal. To je gotovo identič­no sa starofrancuskim izrazom Sang Raa, koji znači ‘kraljevska krv’. Ta kraljevska krv, kao što ćemo ustanoviti, u stvari su bile loze gmazo-ljuđskih mješanaca koje nemaju nikakve veze s »Isusom«.

Lik boga Sunca, sastavljen od više dijelova i simbolički poznat kao Isus, u vrhunaravnog Božjeg Sina promijenio je čovjek po imenu sv. Pavao, koji se u pri­čama najprije zvao Savao iz Tarza. Prema službenoj povijesti, roditelji sv. Pavla bili su Judejci pa je on, poput njih, usprkos tome što je bio farizej i ekstremni sljedbe­nik hebrejske vjere, postao rimski građanin. Za koga se još smatralo da je Judejac koji je postao rimski građanin? Za Josipa, pseudonim Pizona, autora Evanđelja! Sv. Pavao je, navodi se, poticao progone ranih Kršćana, ali se preobratio na putu za Damask kada se pred njim čudesno »ukazao« Isus i upitao ga: »Zašto me progo­niš?« Pa ipak, Pavao ima tri verzije svoje priče. U jednoj je čuo glas Isusa koji mu se obratio (Djela 9:7). U drugoj je vidio svjetlost, ali nije čuo glas (Djela 22:9). A u trećoj mu Isus daje upute o njegovom budućem poslanstvu (Djela 26:13). Lik Pa­vla su stvorili Plinije Mladi (vojnog imena Maksim) i Just Pizon. U priču o Pavlu uveli su mnoge svoje prijatelje i suradnike, kao i osobe iz obiteljske povijesti. Na primjer, čovjek iz Djela apostolskih po imenu Ananija, koji je ozdravio Pavla od sljepila, nadahnut je Enejom Senekom, kojeg je zajedno s ocem obitelji Pizon ubio Neron. Nadalje, u Poslanici Rimljanima nalazimo rečenicu: »Pozdravite Hero-diona, rođaka moga.« To je šifra za srodstvo obitelji Pizon s Herodom Velikim. Isusovu poruku nije na Cipar, Kretu, Makedoniju, Aziju, Grčku i Rim proširio Pavao. To su učinili Plinije i Pizoni. Just, njegov otac i Plinije između 100. i 105. godine zajedno sa svojim obiteljima, prijateljima i robovima obišli su Malu Aziju (danas Tursku), grčke gradove i Aleksandriju te još mnoga druga mjesta kako bi »potaknuli« siromašne i robove da se pridruže njihovoj novoj vjeri. Prve crkve u Bitiniji i Pontu izgradio je Plinije. On je od 85. godine poslije Krista mnogo puta posjetio ta mjesta i to je izvor prvog imena Poncija Pilata. On se u Matejevomj Markovom evanđelju, prvim evanđeljima koje su Pizoni napisali, zove samo Plinije međutim u Lukinom evanđelju, koje su zajedno napisali Pizon i Plinije, odjednom dobiva ime Poncije. Lukino evanđelje napisano je baš u vremenu kada je Plini­je počeo posjećivati Pont. U Plinijevim pismima, koje je napisao pod vlastitim imenom, navodi se da je Just Pizon bio u Bitiniji 96. i 98. Godine  koristeći ime Tulije Just, te da su Pizoni živjeli i u Efezu, u kojem su se nalazili kult i hram božice Dijane, još jedne inačice Iziđe, Semiramis, Barati, i tako dalje do u beskonačnost. Na putovanjima su se predstavljali kao apostoli i biskupi, nasljednici svojih izmi­šljenih likova Petra i Pavla. Predstavljali su se kao Ignacije (Plinije), Justin (Just), Klement Rimski (Julije), Polikarp (Prokul) i Papija (Julian, Justov sin). U to je vrijeme Pompeja Plotina (pravim imenom Klaudija Febe), članica obitelji Pizon, već bila žena rimskog cara Trajana, tako da su za svoju manipulaciju imali potpo­ru s najviše razine. Ona se pojavljuje i kao »naša sestra Febe« te kao »Klaudija« i »Klaudina« u tekstovima poznatima kao poslanice Rimljanima i Timoteju te Klementovim propovijedima.

Pizon i Plinije uveli su u svoje priče sve simbole religije Sunca i mitova Babi­lonskog bratstva. Svog Savla/Pavla smještaju u Tarz, glavni grad Cilicije, u Maloj Aziji (današnjoj Turskoj). Sasvim slučajno, Tarz je bio središte mitrijske religije Sunca i Cilićani su uvezli taj kult u Rim, odakle se proširio čitavim Carstvom. U Maloj Aziji je bio raširen i kult Dioniza. I Mitra i Dioniz bili su simboli bogova Sunca, obojica su rođeni 25. prosinca i obojica su umrli kako bi naši grijesi mogli biti oprošteni. Sve što Kršćani vjeruju o Isusu, Rimljani i Perzijanci vjerovali su o Mitri. Nedjelja (eng. SUNdav; op. prev.) je za mitrijance bila sveti dan zato stoje Mitra bio Bog Sunca (SUN God; op. prev.), a nedjelju su zvali Gospodinov Dan. Dioniza je rodila djevica i bio je poznat kao: Trs, Naš Gospodin, Spasitelj, Sudac mrtvima, Izbavitelj, Ponovno rođen i jedini rođeni Sin Božji. Iznad Dionizove glave stajale su riječi: »Ja sam Život, Smrt i Uskrsnuće, ja držim krilatu krunu (Sunce).« Pisac H. G. Wells ističe da su mnogi Pavlovi navodi o Isusu jednaki onima Mitrinih sljedbenika za Mitru. Liturgija Mitre je liturgija Isusa. Kada Pavao kaže: »pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; a stijena bijaše Krist« (1. Korinćanima, 10:4), koristi iste riječi koje se mogu pronaći u zapisima o Mitri – samo su imena različita. U Evanđeljima Petar postaje kršćanska »stijena« na kojoj će se izgraditi nova crkva. Vatikanski brežuljak u Rimu je navodno bio sveto mjesto za Petra, međutim za isto mjesto se davno prije tvrdilo da je Mitrino sveto mjesto i tamo su pronađeni ostaci mitrijskog kulta! Klan Pizon Mitru je pretvorio u mit – Kršćanstvo.

Svi pape tvrdili su da vladaju kao nasljednici Petra, prvog pape. Ta tvrdnja potječe od rečenice u Bibliji gdje Isus kaže: » Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.« Međutim, samo četiri retka nakon što je Isus navodno nazvao Petra »stijenom« na kojoj će izgra­diti svoju Crkvu slijedi njegova diskreditacija: »Isus se okrene i reče Petru: ‘Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!’«- »Stijena« je klasičan simbol škola misterija, kao i »vršni kamen«, sim­bol povezan s Isusom koji je i dandanas prisutan u simbolizmu Slobodnih zidara. Petar je navodno bio čuvar ključeva nebeskog kraljevstva, međutim to je samo repriza simbola koji su upotrebljavale škole misterija: boga Janusa s dva lica koji je bio čuvar Hrama mudrosti, te Mitre koji je čuvao ključeve. A Janus je bio Eannus, kako su Babilonci zvali Nimroda. Zlatni i srebrni ključevi navodnog nasljednika sv. Petra, Pape, daljnji su simboli tajne doktrine. Pape i oni pod čijom su kon­trolom znaju što svi ti simboli u stvari znače. Zlato i srebro su dragocjeni metali korišteni kao simboli Sunca i Mjeseca. I Petar i Pavao navodno su pogubljeni u Rimu za vrijeme Neronovog progona Kršćana, međutim nema dokaza koji to po­tvrđuju jer se to jednostavno nije dogodilo. Dvojica drugih ljudi za koje se navodi da ih je ubio Neron su, međutim, Lucije Kalpurnije Pizon, glava obitelji, i njegov prijatelj Eneja Seneka! Kako su godine prolazile, religija Sunca i simbolizam škola misterija pretvoreni su u religiju zasnovanu na doslovnom tumačenju simboličkih tekstova.

Na tom pogrešnom shvaćanju i obmani izgrađeno je Kršćanstvo. Pokušava nas se uvjeriti da je kršćanska Crkva nastala kao jedna cjelina, ali to jednostavno nije točno. Postojale su mnoge frakcije koje su zastupale čitav spektar različitih motrišta i međusobno se prepirale i borile za mjesto glavnog čuvara »istine«. Naj­žešći sukobi vodili su se između sljedbenika Pavlove inačice Isusa kao nadnarav­nog Sina Božjeg i Arijaca, koji su smatrali da je Isus bio čovjek, a ne Bog. Arijci su dobili ime po Anu, visokom svećeniku iz Aleksandrije u Egiptu, koji je sumnjao u to da je Isus bio isto što i Bog. Nije li Jahve rekao da je on jedini Bog? Kako se onda Bog može dijeliti na tri dijela – na Oca, Sina i Duha svetog? »Trojstvo« je poganska koncepcija koju nalazimo u babilonskom i egipatskom sustavu vjero­vanja. Ako živimo u svijetu punom odraslih i zrelih osoba, trebali bismo im dati za pravo i slobodu da vjeruju u što god žele, sve dok to ne nameću drugima. Nije važno smatramo li da je ono u što vjeruju pogrešno ili besmislica. Moj problem s Kršćanstvom i religijom općenito nije u tome što netko vjeruje u nju, to je njegovo pravo. Ono što osporavam jest način na koji se ona nameće ljudima zastrašiva­njem, nametanjem krivnje, nasiljem i suzbijanjem drukčijeg mišljenja. Nažalost, pravo ljudi da vjeruju u ono u što vi ne vjerujete postalo je zločin, i tako su sljed­benici Pavla i Arijanci ustrajavali na međusobnom uništenju. Tada na scenu stupa Konstantin Veliki koji je s Pizonima i Plinijem bio tvorac onoga što je kasnije dobilo ime Kršćanstvo.

Konstantin je postao car Rimskog carstva 312. godine poslije Krista. Pratio gaje glas hrabrog i bezobzirnog vojnika i jedno je vrijeme služio u Britaniji, prije nego sto je izabran za Cezara Zapada. Tada je u nastojanju da postane car svih Ri­mljana počeo ubijati svoje suparnike, uključujući mnogu njihovu djecu. Kršćan­ska legenda kaže da je u jednoj od svojih bitaka za vlast u Rimskom carstvu, u bici kod Mulvijevog mosta u blizini Rima, na nebu vidio križ uz kojeg su bile riječi; »Po ovom pobijedi!«. Sljedeće noći, tako legenda kaže, ukazao mu se Isus i rekao da na svoju zastavu stavi križ jer će mu to zajamčiti pobjedu nad neprijateljima Dobra priča, ali, »mora da je šala«. Navodi se da su vizije Konstantina navele da se preobrati na Kršćanstvo, međutim tu nailazimo na jedan problem. On nikad nije doista postao kršćanin, osim možda na samrtnoj postelji, kao osiguranje. Štovao je grčkog boga Apolona (Sunce) i Sol Invictusa (Nepobi-jeđeno Sunce) i do smrti je bio Pontifex maximus (op. prev. – vrhovni svećenik) poganske crkve! Posljedično, Isusu je dodijeljen Sunčev rođendan 25. prosinca i to se održalo sve do danas. Konstantin je odgovoran i za veliko kršćansko svetište u Jeruzalemu. Njegova majka, Helena, poslana je tamo da bi pronašla mjesta i relik­te kršćanske priče. Navodno je pronašla točna mjesta Isusovog rođenja, raspeća, njegovu grobnicu i mjesto s kojeg je uzašao u nebo. U Jeruzalemu će vas vodič i dandanas provesti svim tim mjestima! Konstantin je 326. godine poslije Krista izgradio baziliku na mjestu koje je njegova majka identificirala kao mjesto raspeća i točno tamo danas stoji Crkva sv. Groba i privlači milijune kršćana koji žele vi­djeti mjesto gdje je Isus bio razapet. Helena je također tvrdila da je otprilike tristo godina nakon tog događaja pronašla tri drvena križa na kojima su razapeti Isuši dva lopova. Kako sposobna gospođa je to morala biti.

Istina, međutim, seže mnogo dublje. Konstantin je bio član istog Babilonskog Bratstva preko kojeg su djelovali Pizoni i Plinije. Bazilika koju je dao izgraditi u Jeruzalemu, prema nekim istraživačima, dio je svetog geometrijskog uzorka tog grada. Rimski Zbor arhitekata bio je povezan s Redom majstora Comacina koji su se pod vladavinom careva Konstantina i Teodozija, kada je Kršćanstvo postajalo dominantna religija u Rimskom carstvu, brzo proširili.²¹ Obje su skupine bile važ­ni ogranci podzemlja Bratstva. Red Comacina imao je sjedište na otoku Comacini u jezeru Como, u sjevernoj Italiji. Jezero Como, koje je danas blizu švicarskih centara za pranje novca zarađenog na trgovini drogom kao što je Lugano, vrlo je važno središte Babilonskog bratstva. Dva suvremena člana Bratstva, princ Filip i njegov mentor, lord Mountbatten, 1965. godine na jezeru Como prisustvovali su sastanku takozvane Bilderberške skupine Bratstva. Red Comacina bio je podijeljen na lože kojima su na čelu bili Veliki majstori. Oni su nosili bijele rukavice i pre­gače, te komunicirali preko tajnih znakova i rukovanja. Sve to se događalo više od tisuću godina prije službenog osnutka Slobodnog zidarstva! Kralj Lombardije bio im je pokrovitelj, i bili su poglavari svih zidara i arhitekata u Italiji. Bio je to tajni red, nasljednici ranijih arhitekata Bratstva, dionizijskih majstora, koji su bili poveznica graditelja drevnih poganskih hramova i njihove braće koja će graditi velike kršćanske katedrale Europe. I jedne i druge gradilo je isto Bratstvo! Drevni hramovi bili su svetišta poganskim božanstvima, a ni s kršćanskim katedralama nije drukčije, one su također svetišta poganskim božanstvima. Jedina razlika je u tome što je za potonje javnost misli da su izgrađene za »štovanje« Isusa. Glasoviti kršćanski junak sv. Bernard definirao je Boga kao »duljinu, širinu, visinu i dubinu«

budući je poznavao učinke geometrije i brojeva na energetska polja. Pitagora je također rekao: »Broj je sve.« Moć uzorka, brojeva, geometrije i razmjera jedna je ₀d »velikih misterija« koje su skrivane od širokih masa.

Konstantin, kao i Bratstvo koje je kontroliralo careve, u podupiranju Kršćan­stva očito su prepoznali političku korist. A ljudi nisu imali poteškoća s primanjem Isusa u svoj sustav vjerovanja budući da se priča poklapala s pričama o drugim bogovima Sunca tog vremena, uključujući Mitru. Kršćanstvo je Mitri preuzelo mnogo sljedbenika jer se za njih ono, osim u imenu, nije razlikovalo od onoga u što su već vjerovali. Konstantin je prekinuo progon Kršćana u Rimskom carstvu proglasivši svoj Milanski edikt, premda se on nije odnosio konkretno na Kršćan­stvo nego je zaustavio progon svih jednobožnih religija. Bilo kako bilo, kada je za­vršio jedan progon, ubrzo je započeo drugi – Rimska crkva progonila je, spaljivala i mučila sve koji su odbijali vjerovati u kršćansku vjeru, te čak i one koji nisu htjeli vjerovati u njihovu verziju iste vjere. U ime takozvanog »Princa mira« umrli su deseci milijuna ljudi. U skladu s tim, Konstantin je ubio svoju ženu i starijeg sina, a nakon toga je, 325. godine poslije Krista, otišao u svoju palaču kod Nikeje (danas Iznik u Turskoj) odlučiti u što će kršćani vjerovati sve do današnjeg dana. Želio je okončati sukob između pavlina i arijaca, te ustanoviti jedinstvenu kršćansko vje­rovanje. Pozvao je 318 biskupa (još jedan mistički broj) u Nikeju i objavio im što će biti njihova vjera. Između frakcija su izbile žučne rasprave oko gorućeg pitanja za budućnost svijeta: Je li Isus bio dio trojstva Oca, Sina i Svetoga duha? Tri boga! Trgali su se spisi i padali udarci. Ako ste kršćanin, eto kako je odlučeno kakva će biti vaša vjera. Arijci su bili poraženi i iz tog kaosa i rimske diktature proizišlo je temeljno kršćansko vjerovanje – nikejska dogma. Taj »ričet« izgledao je kako sli­jedi. Nadam se da ste usredotočeni, kasnije ću provjeriti vaše znanje:

»Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega što postoji, vidljivoga i nevidljivoga. Vjerujemo u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoga Sina Božjega, rođena od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, Svjetlost od Svjetlosti, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena ne stvorena, istobitnoga s Ocem, po kojemu je sve stvoreno. Za nas ljude i za naše spasenje sišao je s nebesa; utjelovio se po Duhu Svetom, rođen od Djevice Marije i postao čovjekom. Radi nas ljudi je raspet pod Poncijem Pilatom, pretrpio smrt i bio pokopan. Trećeg je dana uskrsnuo po Pismu: uzašao na nebo i sjedi zdesna Ocu. Ponovno će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Vjerujem u Svetoga Duha, Gospodina, Životvorca, koji izlazi od Oca (i Sina), koji se zajedno s Ocem i Sinom skupa časti i slavi. On je govorio kroz proroke. Vjerujem u jednu svetu, sveopću i apostolsku Crkvu. Prihvaćamo jedno krštenje za oproštenje grijeha. Očekujemo uskrsnuće mrtvih i život vječni.«

Jednostavno, zar ne? Odlučeno je da je Isus bio istog bitka kao i Otac jer je u drevnom Babilonu za Nimroda i njegovog sina Tamuza bilo rečeno da su jedna te ista osoba. Njegova majka, kraljica Semiramis, nazvana je Sveti Duh. Tako su Otac Sin i Sveti Duh u svari Nimrod-Tamuz i Semiramis. Kršćanstvo je babilonska re­ligija, i bila je to od samog početka. Rim i Italija i dandanas su jedan od glavnih centara Bratstva. Sam Vatikan je kao jedna od njihovih najvažnijih baza pod potpunom kontrolom Bratstva.

Kršćanstvo je jednako kao Judaizam i Islam smišljeno da bi ostvarilo još jedan vitalni dio zavjereničkog Programa: potiskivanje ženske energije, intuitivne veze s višim razinama naše mnogodimenzionalne svijesti. Jednom kada se potisne vaša ženska energija, vaša intuicija, isključena vam je viša svijest i vama počne do­minirati vaša niža svijest. Odijeljeni ste od vašeg najvišeg izraza ljubavi, mudrosti i znanja, te prepušteni na milost i nemilost izmanipuliranim »informacijama« ko­jima vas se neprestano bombardira. Zato je Bratstvo nastojalo stvoriti svijet kojim, barem na površini, vlada muška energija. Stanje postojanja poznato pod nazivom »mačo muškarac« je osoba odijeljena od svoje ženske energije i stoga krajnje ne­uravnotežena. Obratite pozornost na činjenicu da se u Konstantinovom Nikejskom kredu ne spominju žene. Govori o Bogu koji se utjelovio kao Isus »za nas muškarce*i naše spasenje«. Kršćanstvo je bilo muški bastion od samog osnutka, stvoreno da potisne uravnotežujuću žensku energiju. Rani crkveni utemeljitelji, kao na primjer Kvint Tertulije, zabranili su ženama pristup svećeničkom zvanju, pa i da govore u crkvi. Tek je na Koncilu u Trentu 1545. godine Rimska crkva službeno priznala da žena ima dušu, a i tada s većinom od samo tri glasa! Sjeme te antifeminističke dogme u kršćanskoj Crkvi može se pronaći u njezinom uzoru, zoroastrizmu, sekti proroka (bajoslovnog boga Sunca) Zaratustre. On i njegova religija pojavili su se, još jedanput, u Perziji, današnjoj Turskoj, domovini gorja Toros i boravišta sv. Pavla, grada Tarza. Zaratustra je bio žestoko anti-ženski orijen­tiran i njegove su riječi da »u raj mogu ući samo žene koje su bile’pokorne i koje su smatrale svoje muževe gospodarima’«. Čitava filozofija zoroastrizma gotovo je doslovno ponavljanje brahmanizma, užasnog hinduskog vjerovanja koje su Arijci uveli u Indiju mnogo stoljeća prije toga. Sv. Pavao (klan Pizon i Plinije) nastavio je antifeministički program u Kršćanstvu i postavio kulise za grozno obespravljiva-nje žena tijekom gotovo dvije tisuće godina. Slijedi par »bisera« sv. Pavla:

»Žene, podlažite se svojim muževima jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!« Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego – neka bude na miru.

Kršćanska je crkva utemeljena da bi predstavljala i održala u kontinuitetu krajnje mušku vibraciju, energiju Sunca, te očuvala tajnim drevno znanje. Kršćan­ska crkva postala je ključno i vrlo učinkovito sredstvo za povlačenje znanja iz opticaja, tako da se može skriveno i zlonamjerno koristiti iza kulisa. Atak na urav­notežujuću žensku energiju i stjecanje znanja rezultirao je progonom »vještica« – medije, kanalizatore, vidovnjake, vidjelice i ekstrasense svih vrsta. Kontakti s drugim svjetovima bili su svakodnevni dio pretkršćanskog života. Medijima su se tada davala imena kao, na primjer, proroci, glasovi nebesa i slično. Bilo kako bilo, jedan od predvodnika tog lova na vještice bio je Jeronim, rođen 341. godine, kojem se pripisuje zasluga prikupljanja tekstova za glavnu latinsku verziju »Svetog Pisma«. Jeronim je bio taj koji je uvjerio Papu da stavi izvan zakona kanaliziranje (vidovnjačke komunikacije s drugim dimenzijama). Tako su jednim papinskim dekretom glasovi nebesa postali vražji i vještičji glasovi, što su izrazi koje danda­nas upotrebljavaju mnogi kršćani. Kralj James I., prvi kralj i Engleske i Škotske, u svoju je Bibliju kralja Jamesa dovršenu 1611. godine umetnuo tešku osudu vješti­ca i bio je vjeran zadanoj riječi: za vrijeme svoje vladavine pod optužbom da su vještice, dao je mučiti i pogubiti na tisuće žena. Jeronim je želio da svećenici budu posrednici između čovječanstva i Boga. Nije želio da ljudi idu izravno, zaobilazeći službeni kanal, kao ni da šire neodobreno znanje. Jeronimove su riječi:

»Govorimo im (kanalizatorima) da nismo toliko protiv proricanja koliko odbijamo prihvatiti proroke čije riječi nisu u skladu sa Svetim pismom, kako starim tako i novim.«

Pa ipak, inicijati Babilonskog bratstva koje je utemeljilo Rimsku crkvu u isto su vrijeme upotrebljavali iste parapsihološke moći i metode međudimenzijske ko­munikacije. Doista, kako bi inače mogli kontrolirati i unižavati prosti puk? Naveli smo ih da vjeruju u fantaziju o Isusu i prevarili da misle da nakon što prožive jedan život na Zemlji Bog odlučuje hoće li završiti u raju ili u paklu. Također, pre­varili smo ih da misle da mi, ljudi u mantijama, znamo što Bog očekuje od njih, te daje sve što je povezano s ezoterijom od Vraga. Što još? Hej, trebamo biti oprezni s tom seksualnom energijom, stvaralačkom silom. Moramo to suzbiti inače će i dalje imati svoj izvor moći. Imam pravog čovjeka za to. Čuj, Augustine, dođi mo­lim te u moj ured. Sveti Augustin iz Hipa je poput većine ranokršćanskih junaka bio iz sjeverne Afrike. U mladim danima seksa mu nikad nije bilo dosta, međutim, nakon što se u trideset i prvoj godini navodno preobratio na Kršćanstvo, dogodio mu se dramatičan zaokret i odlučio da je seks grozan. Poznato vam je kakvi su pušači kada prestanu. Ženama bez pratnje nije dopuštao ulazak u svoju kuću, čak ni svojoj sestri. Kako nije mogao smisliti drugi način za dobivanje djece, a nije želio da vrsta izumre, morao se s njim pomiriti. Međutim, ustrajavao je u tome da se u seksu nipošto ne smije uživati. Kolega, pokušao sam to, ali jednostavno ne ide Ovo je Augustinov pogled na seksualnost:

»Muževi ljubite svoje žene, ali ljubite ih kreposno. Na djelu putenosti ustrajte samo ako je nužno za rađanje djece. Budući da djecu ne možete stvoriti ni na koji drugi način, morate se u njega upuštati protiv svoje volje, jer tako je kažnjen Adam.«

Takvi stavovi postupno su doveli do nametanja celibata svećenicima od stra­ne pape Grgura VII. 1074. godine. Da, danas u Rimokatoličkoj crkvi imamo sve­ćenike u celibatu jer je to odučio jedan papa prije tisuću godina, i to su platila nebrojena djeca koja su bila zlostavljana od seksualno frustriranih i poremećenih svećenika. Augustin je spolnost povezao s Istočnim grijehom, idejom da smo svi rođeni kao grješnici jer smo svi potekli od Adama i Eve. Prema toj teoriji, Isus je jedini koji je rođen bez Istočnog grijeha jer je plod bezgrešnog začeća. No, što je s njegovom majkom? Ona mora da je rođena s Istočnim grijehom i stoga je dio tog grijeha zacijelo prešao na Isusa. Rimska crkva s vremenom je uvidjela proturječje, pa je odredila da je i Marija bezgrešno začeta. No, što je s njezinom majkom? Da li je ona rođena s Istočnim grijehom? Ako jest, mora da je dio grijeha prenijela na Mariju. Kakve besmislice. Pa ipak, otkada je kršćanska vjera zarila svoje pandže straha, krivnje i nasilja duboko u ljudski duh, na taj se način manipuliralo i upravljalo milijardama ljudi.

Naše duhovne, mentalne, emocionalne i fizičke razine bića povezane su vrtlozima energije poznatima kao čakre (to je sanskrtska riječ koja znači »kolo svjetlosti«). Kroz te čakre odnosno vrtloge energetski poremećaji i neravnote­že prelaze s jedne razine na drugu. Stoga kada smo pod velikim emocionalnim stresom najprije prestanemo logično misliti. Neravnoteža na emo­cionalnoj razini prenosi se na mentalnu razinu. Ako se neravnoteža ne ispravi, poremećaj s vremenom prelazi na fizičku razinu, i na taj način stres i emocionalni nemir uzrokuju bolest ove ili one vrste. Emocionalne neravnoteže u fizičkom se tijelu manifestiraju kao kemijske reakcije i te reakcije službena medicina (čitaj me­đunarodne farmaceutske kompanije) nastoji »liječiti« uz nevjerojatnu cijenu kako u novcu tako i u dugoročnim posljedicama po tijelo. Oni liječe simptome, a ne uzroke, jer je većina liječnika toliko indoktrinirana da nemaju pojma kako tijelo u stvari funkcionira i što je doista ljudsko biće. Međutim, oni koji upravljaju far­maceutskim kompanijama to znaju i pokušavaju na sve moguće načine potisnuti »alternativne« metode liječenja koje liječe uzroke, a ne simptome. Čakre također upijaju energiju u naše polje svijesti i u potpuno funkcional­nom stanju mi u sebe unosimo goleme količine energije, posebno kroz korijensku čakru na dnu kralježnice. Iz te čakre energija se kreće prema gore, kroz sedam glavnih čakri smještenih duž kralježnice, te izlazi kroz krunsku čakru na vrhu glave. Sve to sam detaljno opisao u drugim knjigama, na primjer u / istina će vas osloboditi. Iz razloga u koje ću dublje ući u jednom od sljedećih poglavlja, što više energije upijemo u svoje energetsko polje, to više moći imamo na raspolaganju za upravljanje vlastitom sudbinom. Utoliko je za one koji žele nama vladati i kon­trolirati nas od ključne važnosti da pronađu načine na koje će ograničiti količinu energije koju upijamo. Tu na scenu stupa manipulacija seksom. Tri najniže čakre su korijenska, seksualna čakra odmah iznad nje, te čakra povezana s našom emo­cionalnom razinom u solarnom pleksusu. Ta čakra stimulira »tremu« i »nervozu u želucu« kada smo zabrinuti ili pod stresom. Tako kršćanski i »moralni« stavovi prema seksu zatvaraju korijensku čakru, a dio energije koji se ipak kroz nju pro­bije dolazi, uslijed svog straha i krivnje koji okružuju ovu temu, do seksualne i emocionalne čakre neuravnotežen, što dovodi u neravnotežu i slabi čitavo čo­vjekovo polje energije-svijesti. Većina kršćanskih svećenika nema pojma da je tome tako, jer je to dio tajnih znanja koja su skrivana od javnosti, međutim oni koji su upravljali Kršćanstvom i Rimskom crkvom od samog početka svakako znaju. Svaka je generacija, bilo svjesno ili podsvjesno, bila uvjetova­na kršćanskim načinom razmišljanja o seksu, te je, sa svoje strane, pomagala u uvjetovanju naredne generacije da misli isto. No, seks je divan. U njemu treba uživati. Sposobnost da drugom ljud­skom biću fizički izrazite svoju ljubav izvanredan je dar. Nije me briga koja je vaša spolna orijentacija. Ljubav je lju­bav je ljubav. Izrazimo je. Ako Augustin ili Papa žele zauzdati svoju, pošteno, svakome njegovo, sve dok mi ne govore kako da živim svoj život.

Na Istoku, u Aziji i Kini, znanje o moći seksualne energije očuvalo se tijekom tisuća godina, a na Zapadu su ga prakticirali u tajnim društvima i sotonističkim ritualima. Još jedanput, seksualna energija je upravo to – energija, i može se upotrijebiti konstruktivno ili destruktivno. U istočnim religijama vještina svjesnog stvaranja i poticanja seksualne energije poznata je pod imenom tan­tra. Seksualni odnos sasvim se ispravno promatra kao sjedinjenje i uravnoteženje muškog i ženskog, yanga (muškog) i yina (ženskog). Svrha tantričkog seksa je po­buđivanje seksualne energije uskladištene na dnu kralješnice, energije kundalini, kako je postala poznata. Nju simboliziraju zmije koje se razmataju iz spirale; u tantri sudionici nadziru i odgađaju orgazam kako bi preobrazili kundalini iz nje­zinog izvornog stanja (ching) u višu energiju (ch’i), te naposljetku njezin najviši izraz (shen). To se radi dizanjem energije uz kralježnicu i ponovnim spuštanjem sve dok se ne dosegne vibracijsko stanje koje osobi omogućava da se nanovo spoji sa svemirom. Kada kundalini eksplodira u vaše energetsko polje, to vas može duhovno, mentalno i emocionalno, katkada čak i fizički upropastiti sve dok ne ovladate njezinom moći. Probuđena kundalini opisuje se kao »paljenje unutarnje vatre. Tantra je osmišljena na način da se taj proces privede kraju na jedan više kontrolirani način, međutim nekontrolirano buđenje ponekad pruža mnogo intenzivnije iskustvo prosvjetljenja. Jednom kada se kundalini probudi, imate nepresušnu zalihu izuzetno moćne energije s kojom možete činiti što god odaberete. Sotonisti seks upotrebljavaju kao glavni dio svog obreda tako da tu seksualnu, kundalini silu mogu iskoristiti za svoje grozomorne ciljeve. Međutim, jednako tako se može iskoristiti da nas oslobodi, i zato su kršćani opsjednuti time da seks pretvore u prljavo, nemoralno i krivnjom opterećeno iskustvo koje poti­skuje ili remeti ravnotežu energije kundalini i odjeljuje osobu od kozmičkih razi­na njezina jastva.

Sastavljanje Biblije još je jedna farsa. Kada ih upitate o autorima evanđelja, većina ljudi će vam reći da su Matej, Marko, Luka i Ivan bili Isusovi učenici. To je dojam koji ljudi stječu i koji im se nameće, međutim to nije točno, čak ni Crkva to službeno ne tvrdi. Od knjiga i evanđelja koje su napisali Pizoni i Plinije te mnogih njihovih kopija i nastavaka koji su uslijedili, u Bibliji se nalaze samo one knjige i evanđelja koje je odabrala hijerarhija Kršćanske crkve. Na raspolaganju su bili i mnogi drugi jednako vrijedni tekstovi, često čak mnogo vrjedniji od onih koji su dospjeli u »Sveto Pismo«. Tekstovi su bili odbacivani, uništavani ili prerađivani da bi se uklopili u službenu dogmu. Evo što je filozof Celzus napisao o crkvenim vođama u trećem stoljeću:

»Širite bajke, a niste čak ni vješti da ih udesite da se čine vjerojatne… Tri, četiri ili više puta mijenjali ste tekstove vlastitih evanđelja kako biste osporili upućene vam primjedbe.«

Godine 1958. u samostanu kraj Mar Sabe, istočno od Jeruzalema, pronađen je rukopis koji pokazuje kako je priča o Isusu bila prerađivana, svaki puta kad je Crkvi u nekom trenutku odgovaralo. Pronašao ga je Amerikanac Morton Smith, profesor antičke povijesti na Sveučilištu Columbia, i u njemu se nalazio sadržaj pisma koje je biskup Klement Aleksandrijski iz Egipta, jedan od ranokršćanskih crkvenih otaca, uputio svom kolegi po imenu Teodor. K tomu, rukopis je otkrio nepoznati dio Markova evanđelja kojeg je rana crkvena hijerarhija zatajila. Taj dio je bio izvještaj o »Isusovom« uskrsavanju Lazara, slavnom uskrsavanju iz mrtvih, te je u priču o Isusu uvodio neke pojedinosti o inicijacijama škola misterija. U tom zatajenom tekstu Lazar je zazvao Isusa prije početka »uskrsavanja«, što pokazuje da ga se nije smatralo fizički mrtvim. U njemu je još jedno otkriće pogubno za Kršćanstvo. Rukopis sadrži navode u smislu da su postojali nagovještaji Isuso­vog možebitnog homoseksualnog odnosa s »bogatim mladićem«, spomenutim u Markovom Evanđelju. Želim naglasiti da ne osuđujem homoseksualnost. Neka je sretno svima koji žele živjeti svoj život na taj način, sve dok je to izbor svih onih koji su uključeni. Ono što želim naglasiti je da je kršćanska hijerarhija varala i la­gala svoje sljedbenike od samog početka. Pismo biskupa Klementa je bilo odgovor kršćaninu koji je bio vrlo uzrujan kada je od gnostičke skupine po imenu karpo-kratijanci saznao za gore spomenutu priču. Do njih je pak to vjerojatno procurilo od nekog službenika u Aleksandriji. Klementov je savjet, nakon što je potvrdio priču, bio da se sve što se protivi službenoj crkvenoj dogmi treba osporiti, čak i u slučaju da je točno. Evo što se u pismu kaže o onima koji sumnjaju u službenu ortodoksiju:

»Jer čak i ako kažu nešto što je točno, onaj koji ljubi Istinu ne smije se s njima složiti… Njima čovjek nikad ne smije popustiti; niti, kada izlože svoje krivotvorine, treba priznati daje tajno Evanđelje po Marku – nego ga moraju pod zakletvom zatajiti. Jer nisu sve istinite stvari za sve uši.«

Klement je ovime rezimirao stav Bratstva i njegovih religijskih paravana ka­kav su imali tijekom čitave povijesti. Većina članova Crkve slijedi partijsku liniju jer su uvjetovani da vjeruju u nju, međutim unutar tih »religija« djeluju tajne sekte koje znaju istinu. To su organizacije unutar organizacija, to jest organizacija (gma-zovsko Bratstvo) unutar organizacija. Ti su ljudi stvarali sve religije te sastavili i preveli Bibliju, knjigu koja je trebala kontrolirati umove čovječanstva tijekom stoljeća i čini to vrlo efikasno sve do danas. Jeronim je postao tajnik pape Damasa koji mu je oko 382. godine naložio da prikupi različite tekstove i napravi latin­ski prijevod Biblije, jer latinski je bio službeni jezik Rima. Dakle, to je još jedan prijevod, sa hebrejskog i grčkog na latinski, i još k tome Jeronimove predrasude. Njegova je verzija poznata pod imenom Vulgata, što je latinska riječ koja znači u općoj upotrebi. Jeronim je uredio tekstove po vlastitom nahođenju i odbacio one koji nisu podupirali nikejsko Vjerovanje. Radio je s još jednim crkvenim ocem, seks-bombom Augustinom. Jeronim i Augustin složili su se u tome da su žene moralno i duhovno inferiorne, te da su seks i drugi zemaljski užici izvor zla koji skreću muškarce s duhovnog puta. Jadni muškarci. Proučili su trinaest evanđelja, devet djela i učenja apostola, te ukupno trideset i jednu poslanicu i ostale spise. Odlučili su što je od toga »pravovjerno«, a što se treba odbaciti. Njihov odabir potvrđen je na koncilu 397. godine održanom u Kartagi, i ponovno sto godina kasnije od pape Inocenta I. Jeronimova Biblija Vulgata postala je široko prihva­ćena kao prava verzija. Na koncilu u Trentu 1545. godine proglašena je jedinom prihvatljivom za Rimokatolike.

Većina kršćana nije mogla razumjeti što je u njoj zapisano jer nisu znali čitati latinski, no mogli su se osloniti na svećenike koji su im govorili što u Bibliji piše da trebaju činiti. Ljudi su bili osuđivani i pogubljivani zbog zločina prevođenja Bi­blije na engleski jezik jer su na taj način milijunima ljudi omogućavali da stvarno čitaju tekstove pomoću kojih su ih svećenici držali u strahu i pod kontrolom. Na drugom koncilu u Carigradu održanom 553. godine poslije Krista pod utjecajem cara Justinijana krivovjerjem je proglašeno učenje o reinkarnaciji. Koncil je bez prisustva Pape odlučio da: »Svatko tko zagovara bajoslovno prethodno postojanje duša i pokorava se nakaradnoj doktrini koja iz toga slijedi neka bude – izopćen.« »Nakaradna doktrina« govorila je da živimo beskonačno, da se nalazimo na vječ­nom putovanju na kojem se razvijamo preko iskustava, te da smo odgovorni za svoja djela u ovom i budućim fizičkim životima. Prihvaćanje reinkarnacije oduzi­malo je moć rajskoj i paklenskoj mafiji koja je ljude zastrašivanjem prisiljavala da čine ono što oni, ispričavam se, ono što »Bog« kaže. Znanje se nastavilo isisavati iz javne domene. Nakon Konstantina Velikog došli su drugi carevi koji su utjecali na smjer brzo rastuće kršćanske vjere. Jedan od njih je bio Teodozije koji je 380. godine Kršćanstvo proglasio službenom religijom Carstva. Kada se Bratstvo usi­drilo u Rimu moć ljudi u mantijama drastično se povećala. Svatko tko bi napravio i najmanji otklon od službenih vjerovanja bio bi brutalno pogubljen, a njegovi zapisi uništeni – doktrina identična onoj koju je Nimrod provodio u Babilonu. Tu se nije radilo samo o skupini psihopata ludih za moći koji su improvizirano provodili taj groteskni pokolj, to je bio hladno proračunat plan – vladati pomoću terora i pritom povlačiti iz javne cirkulacije sva druga znanja odnosno poglede na život. Željeli su stvoriti mentalnu i emocional­nu zatvorsku ćeliju onkraj čijih zidova je opasno po život.

Pljačkaške horde Vizigota, germanskog (arijskog) naroda koji je zaposjeo južnu Francusku, naposljetku su 410. godine poharale Rim, međutim dotada je Rimska crkva već imala takvu moć nad umovima mnoštva ljudi u bivšem Rim­skom carstvu da su tamo gdje su rimski carevi prekinuli nastavili pape. Rimska diktatura postala je papinska diktatura, a u stoljećima koja su uslijedila Europa je postala mjesto neviđenog krvoprolića. Papa je vladao, a tko je vladao Papom? Babilonsko Bratstvo, jednako kao što to čini danas. Judaizam i Kršćanstvo izumi su onih koji su kontrolirali podzemnu liniju. Čak je i obredna odjeća kod te dvije religije jednaka u vrlo velikom broju pojedinosti. Što Židovi nose na glavama? Okrugle kapice. Što nose pape? Okruglu kapicu. Ona je simbol načina na koji su svećenici u školama misterija običavali brijati svoje potiljke. Svečanija pokrivala za glavu i obredi Kršćanstva i Judaizma također su vrlo slični jer vuku korijene iz istog izvora, a Papina mitra simbol je Nimroda u obliku riblje glave.

Da kompletiramo trio, tu su i muslimani s okruglim kapicama i islamska vjera, koju je nadahnuo »Prorok« Mahomet (Muhamed) kada je 612. godine imao »viziju«. I ponovno, nalazimo da Islam vuče korijene od Kršćanstva i Judaizma, i stoga od Babilona. Muslimani Islam smatraju obnovljenim produžetkom judeokr-šćanske struje, te također vežu svoje  podrijetlo za našeg starog kolegu, Abrahama, za kojeg se navodi da je u Egipat došao iz sumerskog grada Ura. U Islamu sma­traju da je Abraham izgradio Kaabu, svetište kod Meke i odredište muslimanskih hodočasnika iz cijelog svijeta. Međutim, radi se o izvorno poganskom hramu bo­žice (Semiramis) koja je predstavljena čuvenim crnim kamenom. Osnivač herme-tičkog reda Zlatne zore W. Wynn VVastcott u svojem je djelu JJie Magical Mason napisao da je crni kamen u Meku navodno donio Abraham, te da se prvotno upotrebljavao u drevnom poganskom ritualu. I u toj »novoj religiji« ponovno nailazimo na simbol Bratstva. Simboli polumjeseca i zakrivljene sablje, krivošije, odnose se na Mjesec i Veneru, zvijezdu jutarnjicu. Osim toga, Venera je bio naslov kraljice Semiramis. Muslimani su povjerovali ideji da su Moj­sije, kralj David i Isus bili božanski proroci koje je poslao Svemogući Bog, dok su u stvari sva tri lika izmišljotine Bratstva. Njihova sveta knjiga, Kur’an, kojeg je navodno nadahnuo Bog, spominje Isusa na devedeset i tri mjesta i tretira ga kao živu osobu. Islam je stvorila ista mreža Bratstva koja je stvorila i kršćanske religije s ciljem da dodatno utamniči, podijeli i vlada. Muhamed je bio posljednji prorok i stoga je, drže Muslimani, najvrjedniji. Budući da je tome tako, svi kršćani i Židovi trebaju se preobratiti na Islam, zahtijevaju ortodoksni muslimani. Izraz’džihad’je »sveti rat« na koji se muslimane poziva protiv svih koji ne prihvaćaju Muhamedo-vu vjeru. Zvuči doista prikladno:’Islam’ znači »pokoriti se ili predati«, a musliman znači »onaj koji pokorava«. Neki od najkrvavijih sukoba u povijesti proistekli su iz težnji Islama, Kršćanstva i Judaizma za nametanjem svoje vjere jedni drugima, a svi su potekli iz istog izvora i iste manipulacije! Oprostite, jesam li zakasnio i propustio nešto? Teleportiraj me, Scotty, bjež’mo odavde!

Muslimani kažu da je njihov bog Alah isti »bog« kao i judeokršćanski Jahve. Sveta knjiga Islama je Kur’an, međutim muslimani se uzdaju i u Petoknjižje, prvih pet knjiga Starog zavjeta koje se pripisuju Mojsiju. Prava je istina da su ih napisali Leviti nakon svog boravka u Babilonu, a ne »Mojsije«, što je bio počasni naslov u egipatskim školama misterija. Zar je doista slučajnost da su te tri goleme tamnice uma, ta tri tlačitelja žena i tvorci krvavih sukoba svi potekli iz istog dijela svijeta? Hi to da su ljudi što su imali vizije i primali Božje poruke odigrali tako važnu ulo­gu u legendama koje su stvorile ta čudovišta? Muhamed je rekao da je viziju imao blizu pećine koju je običavao posjećivati. Pećine i tamna mjesta uvijek se iznova pojavljuju u pričama o vjerskim superzvijezdama i bogovima Sunca kao što su Mitra i Isus. Muhamed je izjavio da se njegovo ukazanje predstavilo kao čuveni anđeo Gabrijel iz Biblije, te da je za vrijeme susreta s njim izgubio svijest i ušao u stanje transa. Dok je Muhamed bio u stanju transa ili hipnoze, »Gabrijel« mu je dao poruku koju je trebao upamtiti i prenijeti drugima. Muhamed je ustvrdio da mu je – kada se probudio – poruka bila urezana u srce. Nakon susreta s »Ga-brijelom« uslijedilo je krvoproliće koje se protezalo stoljećima, dok su Muhamed i njegovi sljedbenici svoju vjeru nastojali nametnuti svijetu, a traje i dandanas. Islam nije suprotstavljen Kršćanstvu i Judaizmu, oni su jednaki – isto stanje uma s različitim imenima, u konačnici kontrolirano od istih »ljudi« – gmazova. Islam je još jedna religija škola misterija, njegovi tekstovi zapisani su u ezoteričnim kodo­vima kako bi ih široki slojevi shvaćali doslovno. U stoljećima koja su uslijedila bilo je trenutaka kada su pojedini prosvjetljeniji islamski vođe pustili dio tog tajnog znanja u javnost, što je nadahnulo napredna društva i znanost u muslimanskoj Španjolskoj i Bagdadu. Dio gmazovskog Programa danas je poticanje sukoba s islamskim narodima stvaranjem podjela između muslimanskog i kršćansko-ži-dovskog svijeta.

Mormonska crkva je još jedna »vizijska« religija vrlo čvrsto uklopljena u mrežu Bratstva, poput svih religija. Mormonsku crkvu, službenog naziva Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, utemeljio je Joseph Smith nakon što mu se 1823. godine navodno ukazao anđeo po imenu Moroni. Moroni mu je, objasnio je Smith, pričao o knjizi od zlatnih ploča koja sadrži » puninu vječnog evanđelja« te »izvještaj o prijašnjim stanovnicima ovog kontinenta i izvorima iz kojih su potekli.« Objavljeno mu je gdje se te zlatne ploče nalaze i tako ih je 1827. godine uz pomoć dva »čarobna kamena« po imenu Urim i Tumim preveo na engleski. Urim i Tumim u stvari su bili nazivi za okruglaste kamenčiće i kocke koje su levitski svećenici i izraelski kraljevi navodno koristili za pretkazanje budućno­sti. Upotrebljavali su se u svetom mjestu škola misterija zvanom Tabernakul. Još jedna religija koja potječe iz istog izvora i još jedan nastavak mita o Isusu. Zlatne ploče, rekao je Smith, bile su napisane na »reformiranom egipatskom« jeziku. Iz tih zlatnih ploča dvije godine kasnije nastala je Knjiga Mormona, a sljedbenici su se organizirali u Mormonsku crkvu 1830. godine. Stupovi rane crkve bili su Smith, njegov brat Hiram, te čovjek po imenu Brigham Young. Sva su trojica bili Slobodni zidari visokog stupnja, pri čemu je širenje mormonske crkve financirala investicijska banka Kuhn, Loeb & Co, banka obitelji Rotschild u SAD-u, koja je ujedno pomagala u financiranju Ruske revolucije te obiju strana u Prvom svjet­skom ratu. Mormoni su djelo Bratstva. Mormoni priznaju Bibliju, ali tvrde da su Smithovi zapisi jednako božanski. Osnivaju zajednice koje nazivaju Stupovi Ziona (Siona, Sunca), a sjedište im je s vremenom postao Salt Lake City, mormonski grad iz kojeg se orkestriraju programi kontrole uma. Zanimljivo da su se sve te religije, opravdane vizijama ili božanskim vizitacijama, pretvorile u ekstremnu, dogmatsku i autokratsku religiju koja vlada pomoću straha, indoktrinacije i manipulacije uma.

Još jedna sekta kontrole uma proistekla iz Kršćanstva/Judaizma su Jehovini svjedoci. Oni štuju hebrejskog gnjevnog boga Jahvu, a jedan od njihovih glavnih osnivača je Charles Taze Russel (Ramzes-Pizon-Bush), bliski prijatelj Rothschilda, Slobodni zidar visokog stupnja, crni okultist i, po riječima njegove žene, pedofil. Te su religije utemeljene da kontroliraju, stvaraju podjele i sukobe među narodi­ma i upravljaju mnoštvima. Ukazanja biblijskih likova kao što je djevica Marija koja su tijekom stoljeća učvrstila glavnu struju kršćanskih uvjerenja slijedila su sličan obrazac. Mi nemamo pojma kako je Isusova »družina« izgledala, ali ljudi ih uvijek vide onakve kakvi su na klasičnim umjetničkim prikazima. Onima koji su imali vizije povezane s biblijskim pričama izgrađena su svetišta, međutim oni koji imaju vizije koje nisu biblijske optužuju se za suradnju s Vragom. William  Cooper, bivši tajni agent u obavještajnoj službi američke ratne mornarice, ispričao je da je vidio tajne dokumente u kojima se navodi da su vanzemaljci američkim vlastima priznali da su manipulirali čovječanstvom posredstvom religije, sotonizma, magi­je i okultizma. Svakako, čovječanstvom se upravljalo i manipuliralo preko religije i sotonizma. Pitanje je samo stoje li iza toga vanzemaljci (ili unutar-zemaljci)? Cooper postavlja pitanje: »…jesu li oni doista izvor naših religija pomoću kojih su cijelo vrijeme nama manipulirali?« Da.

SKANDALOZNOM RASPRODAJOM ZEMLJIŠTA U ISTRI POČELE SU SE BAVITI I UGLEDNE SVJETSKE NOVINE POPUT DIE ZEITA, A PROTIV IDS-ova PROJEKTA DEVASTACIJE PROSTORA PO ŠPANJOLSKOME MODELU USTAO JE I LOKALNI POKRET OTPORA

LIJEPA NAŠA ISTRA DE MALLORCA
Tatjana GROMAČA
4. srpnja, 2007.

Transakcijama u kojima profitiraju austrijski desničarski lider Jörg Haider i njegovi hrvatski kamaradi, a koje se vrše posredstvom Hypo Alpe Adria banke, Istra se pretvara u koruški izlaz na more. Mračnim pojedinostima rasprodaje istarskoga zemljišta nedavno se pozabavio i glasoviti novinar i publicist Norbert Mappes–Niediek, koji već godinama prati aktivnosti balkanskih mafijaša. Istarski oporbenjaci se pitaju je li njihovoj regiji namijenjena sudbina Mallorce i ostalih betoniziranih bisera španjolskog dijela Mediterana, koji su prodajom dovedeni pod stranu upravu

Prije dvadesetak dana, točnije 14. lipnja 2007., njemački Die Zeit objavio je, za hrvatske građane važan članak uglednog njemačkog novinara Norberta Mappes–Niedieka, autora knjige “Balkanska mafija” (prijevod je objavio zagrebački Durieux). Tekst respektiranog evropskog intelektualca i novinara nosi naslov: “Kupiti, prodati, nestati”, a u podnaslovu stoji – “Kako je koruška banka Hypo Alpe Adria unovčila Brijunsku rivijeru – zajedno s hrvatskim zločincima”. Niediek u tekstu nadahnuto opisuje jugoistočnu obalu Istre kao raj na zemlji, a kao dodatnu prednost sačuvanog i bogatog istarskog dijela Sredozemlja ističe nezanemarivu činjenicu da je ta morska obala udaljena svega “pet BMW sati od Münchena ili Beča”.

Autor teksta kaže da se povoljne nekretnine u Istri za njemačko i austrijsko tržište dogovaraju na “posebnim sastancima, i sa naglašenom korupcijom”. Početak te, kako Nieidek kaže, “opako asimetrične suradnje između Istre i Koruške” locira se u kolovoz 1999. godine, kada je novoizabrani župan Koruške Jörg Haider posjetio Pulu i sastao se s tadašnjim, IDS-ovim županom, Stevom Žufićem. Ubrzo nakon posjeta austrijskog neonacista koji se voli služiti slikovitim geslom: “Koruška do mora”, u Istru je stigla, tada koruška, a odnedavno bavarska, Hypo Alpe Adria banka. Vrlo brzo nakon tog misterioznog upliva “kućne koruške banke” na istarsko tržište, počele su prve, po svom ishodu sramotne, od javnosti vrlo diskretno izvedene trgovine istarskim zemljištem.

O skandaloznoj rasprodaji istarskoga zemljišta domaći su mediji povremeno izvještavali. Nedavno su toj temi bile posvećene čak dvije HTV-ove emisije – “Kontraplan”, u kojoj su gostovali istarski oporbenjaci Livio Bolković i Bruno Poropat, i “prvooptuženi” – istarski župan Ivan Jakovčić, te TV dokumentarac naziva “S.O.S. za Istru”. Dakle, problem u Hrvatskoj nije nepoznat. No ipak, čini se da je članak u Die Zeitu bio potreban kako bi stvari proširio na internacionalnu razinu.

Što se događa?

- Ugledni njemačko-austrijski novinar javio se nekim našim članovima Odbora za referendum. Naravno da smo to jedva dočekali, pogotovo što vjerujemo da uz njegovu pomoć tu priču možemo proširiti na Bruxelles i Strasbourg. Tada vjerujemo da će netko ipak početi ozbiljnije razmišljati o toj priči. Nakon što je članak objavljen u Die Zeitu, osvrte na tekst prenijela je i državna austrijska televizija, tako da sada ima puno upita što se zapravo ovdje u Istri događa – kaže Damir Radnić, član predsjedništva Istarskog socijaldemokratskog foruma (ISDF-a).

A što se zapravo događa?

- Otkako je 1993. godine IDS došao na vlast, do danas, informacije o Istri su išle samo jednosmjerno preko Učke, a one su davale lažnu sliku o Istri kao regiji blagostanja, a koju su slali Jakovčić i Kajin, i nitko se nije udostojio doći ovdje i vidjeti što se zapravo događa. A ovo ovdje je Južna Amerika u klasičnom smislu, s tom razlikom da smo mi, kao pokret otpora koji se unatoč pritiscima usuđuje glasno govoriti, još uvijek živi. Postoji mnogo građana u Istri koji misle kao mi, ali imaju opravdani strah da će, ukoliko progovore nešto protiv IDS-a, ostati bez posla, da će ostati gladni – kaže također član ISDF-a i građanske udruge nazvane “Odbor za referendum”, poznati roker Bruno Langer.

Kao prvi veliki, prema riječima gospodina Langera, “eklatantan primjer zlodjela, najvećeg u tranzicijskom svijetu Evrope”, istarski opobernjaci ističu slučaj prodaje Arenaturista. Oni kažu da je hrvatsko pravosuđe imalo taj slučaj “na dlanu”, ali da nije reagiralo. Zašto? Logična je pretpostavka naših sugovornika da je i hrvatsko pravosuđe skrivajući pogled od prodaje Arenaturista na taj način otvorilo sebi put u raznovrsne interesne participacije.

- O slučaju Arenaturist se u Hrvatskoj, nažalost, jako malo govori – kaže Radnić – a to je sigurno jedna od najvećih privatizacijskih pljački u Hrvatskoj, gdje je 10-ak hotela i 12 kampova prodano za 4 milijuna i 20 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, ili 2 milijuna i 100 tisuća eura. Novi vlasnik Arenaturista svojevremeno je izjavio u Glasu Istre da ga je Jakovčić osobno vukao za rukav da dođe kupiti tu tvrtku, dakle, više je nego očigledno da je u prodaju Arenaturista direktno upleten istarski župan.

Samo jedan dan nakon što je to prodano, u Gradskom poglavarstvu grada Pule, za vrijeme vlasti Giancarla Župića, dakle također IDS-ova kadra, priređen je veliki prijem za nove vlasnike Arenaturista, dok u Hrvatskoj još nitko nije znao tko su ti vlasnici.

Bruno Langer kaže: “Ja sam često optuživan da sa slučajem Arenaturist gnjavim već šest godina. Želio bih još malo pojasniti stvari oko ovog stravičnog slučaja. Kompleks poduzeća, hotela i kampova koji se prostire od Pule do Medulina prodan je dakle za vrijednost jedne malo elitnije pizzerije. Nominalna vrijednost tog kompleksa u trenutku prodaje, 18. kolovoza 2000. kada je transakcija prodaje obavljena, na nevjerojatan način da je burza bila otvorena i zatvorena u doslovno pet minuta, bila je 25 milijuna maraka, a cijeli je kompleks prodan za 4 milijuna i dvadeset tisuća maraka. Kompleks je kupljen od strane talijanskih investitora Granito i Tacana. Oni su sada dobili ponudu da prodaju taj isti prostor za 120 milijuna eura (što je protuvrijednost od oko 1200 novih stanova površine 50 četvornih metara u Puli)! A samo jedno područje u Medulinu naziva Posessi, talijanski su vlasnici nedavno prodali britanskom fondu za 6,5 milijuna eura!”

Glavaševa transakcija

- Druga pljačka – nastavlja član predsjedništva ISDF-a, gospodin Damir Radnić - još veća po financijama, jer tada kada je izvedena mi procjenjujemo da je vrijedila negdje oko milijardu i 300 milijuna kuna štete za Vodnjan (što je protuvrijednost od oko 1700 novih stanova od 50 četvornih metara u okolici Pule), Istru i Hrvatsku, bila je prodaja Barbarige i Dragonere.

“Članovi vijeća općine Vodnjan nisu bili ni svjesni koji deal su u prosincu 2000. godine izglasali” – kaže u svom članku Norbert Mappes–Niediek o slučaju Barbariga i Dragonera, i nastavlja: “Čak 374.000 četvornih metara netaknute obale preneseno je u vlasništvo do tada nepoznate firme za sramnih 5,12 eura po metru kvadratnom. Transakciju je naravno financirala Hypo Alpe Adria. Predsjednica nadzornog odbora tvrtke kupaca poduzetnika je mjesna Hypo šefica. Poduzeće je bilo u vlasništvu Hypo Alpe Adria banke, do tada u poslovima prometa nekretninama, nepoznatog odvjetnika iz Klagenfurta, Gerharda Kuchera te jednog bečkog špekulanta u poslovima nekretninama Detleva Neudecka, tadašnjeg člana nacionalnog vijeća, te stručnjaka za financije FPÖ (Austrijska slobodarska stranka Jörga Haidera). Nekoliko mjeseci nakon toga slijedi duplo veći ‘komad filea’ i ovoga puta za ugodnih 7,35 eura po metru kvadratnom. Kupac je bila druga firma, ali u vlasništvu istih osoba: Hypo Alpe Adria banke, odvjetničkog ureda iz Klagenfurta i bečkog vijećnika. Jedva da je prodaja bila zaključena, da bi ubrzo nakon toga Općina, za tek prodano i zakonom zaštićeno zemljište promijenila namjenu iz rekreacijskog u turističko građevinsko zemljište. Cijena ovog zemljišta preko noći je porasla dvjesto puta!”

Tako, u hladnoj maniri krimi-priče, radnju oko prodaje Barbarige i Dragonere prepričava njemački novinar Niediek. Važno je dodati da je tadašnjem šefu Hypo banke Wolfgangu Kultereru, pred Glasom Istre “izletjelo” da mu je prenamjena ovih prostora obećana još prije kupnje! O cijeloj pak stvari prodaje, navodi Radnić iz ISDF-a, u Istri nije znao nitko osim grupice ljudi – Jakovčića, Žufića, i par vijećnika u općini Vodnjan, inače bi, ako nitko drugi, ljudi iz opozicije “podigli galamu”.

Zanimljiva je i činjenica da je, odmah po svom dolasku u Istru, Hypo banka IDS-u dala 300.000 eura kredita za izbore 2000. godine, a nije loše spomenuti još neke zanimljive hrvatske partnere Hypo banke koje Niediek ističe u svom tekstu, od kojih neki već sjede, a druge se tek očekuje “iza rešetaka”. Tako Niediek spominje umirovljenog generala Vladimira Zagorca, kojeg naziva “uspješnim trgovcem nekretninama u Istri, a kojemu je Hypo banka u jednom mafijaškom potezu platila otkupninu za otmicu njegova sina”. Poznata je, također, opravdana sumnja, da je preko iste banke umirovljeni general “oprao” veću količinu novca.

Drugi zanimljivi partner Hypo banke je Ivić Pašalić, koji je od Hypo banke dobio 30 milijuna eura kredita za izgradnju jednog trgovačkog centra, a treći je, pak, “kum Osijeka”, gospodin Branimir Glavaš, koji je s Hypo bankom izveo vrlo uspješnu transakciju prodaje svog stana (od države ga je kupio za svega 3000 maraka, a jednoj “kćeri” Hypo banke prodao za 280.000 maraka!).

Popravak greške

No, vratimo se u Istru. Istarski, kako ih njemački novinar naziva, “buntovnici” pitaju se zbog čega je Istarska županija odbila godinu dana kasnije drugu priliku da popravi svoju veliku grešku oko prodaje Barbarige i Dragonere. Prilika da poprave grešku pružila se naknadnom intervencijom Državnog odvjetništva da se područje Barbarige i Dragonere ipak ne može prodati, jer je Županija imala pravo prvokupa. Zašto Jakovčić kao župan nije tada odbacio prijašnju odluku Županijske skupštine o prenamjeni odnosno prodaji toga ogromnog zemljišnog kompleksa? Zašto nije raspisao referendum o Barbarigi i Dragoneri, kada je dobio skoro 13.000 potpisa od Odbora za referendum, odnosno od istarskih građana koji nisu pristajali na tu prodaju?

- Ma jednostavno zato – kaže gospodin Bruno Poropat, predsjednik Odbora za referendum i jedan od glasnijih “buntovnika” u Istri, nekada također član IDS-a – što je to ono što mi stalno tvrdimo, da je on direktno, najdirektnije što može, umiješan u sve to. Ni dandanas se još uvijek ne zna vlasnik tih 50 posto vlasništva tvrtki AB Marisa i Darija na Barbarigi i Dragoneri, gdje je, u tom trenutku, napravljena ogromna šteta po javne prihode, u iznosu od 1,3 milijarde kuna.

Poropat smatra da će, po realiziranom scenariju, Vodnjan od prodaje uprihoditi samo 58,7 milijuna kuna, a država 1,1 milijun. Da je Županija ostvarila prvokup i prodala zemljište po najnižoj tržišnoj cijeni od 150 eura, Vodnjan bi uprihodio 1,33 milijarde, a država 26 milijuna kuna.

- Sada su – kaže Damir Radnić - austrijski istražni organi usmjerili svoju pažnju i na Istru, jer je Hypo banka prodana drugoj banci i tu je isto napravljena velika šteta. Hypo banka se u Austriji prikazivala sa 400 milijuna eura gubitaka, a samo u Istri zaradili su stotine i stotine milijuna eura. Tako da vjerujemo da ćemo u dogledno vrijeme saznati tko je vlasnik tih preostalih 50 posto vrijednosti tvrtki koje su kupile Barbarigu i Dragoneru, i sva je vjerojatnost – zaključuje – da su to čelnici IDS-a.

- Mi smo uvijek – dodaje Bruno Poropat – govorili da je Jakovčić glavni krivac za sve, ali on nikada nije posegnuo za pravom i reagirao putem suda. To znači da su naše optužbe istinite, da je on uključen u to. Evo, sada i zadnji slučaj oko Rockwolla. Mi smo došli do tajnog ugovora o tome, a Jakovčić još uvijek govori da je on uvijek bio protiv toga, da su to sve lokalne vlasti. Međutim, na tom ugovoru stoji njegovo ime i prezime, on je tu prvi potpisnik! – kaže arhitekt Poropat iz Rovinja.

Bruno Langer objašnjava unutarnju sliku problema: – Ljudi su egzistencijalno ucijenjeni od IDS-a, i zato svi izbjegavaju javno izjašnjavanje. Uvijek se govorilo – Franjo Tuđman i 200 bogatih hrvatskih obitelji. A da li je netko ikada rekao naglas – Ivan Jakovčić i istarskih 100 porodica koje danas imaju apsolutnu financijsku i političku vlast u Istri? Oni su razvili tu vertikalnu i horizontalnu mrežu po cijeloj Istri, imaju strahovitu vojsku svojih poslušnika. Znači, to su sve njihovi vojnici koji su spremni “pucati” za njih, jer njihove obitelji i životi, sve se urušava, znači, imaju jaki interes! IDS-ovi pipci rašireni su svagdje, i svatko tko im se suprotstavi – bit će kažnjen. Oni kontroliraju dobar dio medija, i htjeli su zavladati cijelim medijskim prostorom, tako da je Istra sada na zadnjem mjestu po političkim slobodama u Hrvatskoj. Ona je sada na razini Putinove Rusije.

Ogromne pljačke

- Dešavaju se stvari gdje je, kroz osnivanje parainstitucija i interesno povezivanje, Jakovčić sebi zagarantirao jednu izbornu masu ljudi, to je tih 17.000 glasača koje je on dobio, koji se boje za svoj status sutra – dodaje gospodin Poropat. – Međutim, treba znati da mu 80 posto ne vjeruje, jer nisu došli na glasanje.

- Istra je već godinu dana bez državnog odvjetnika! Zašto je to tako? – pita se gospodin Radnić.

Dvije ogromne pljačke, Arenaturista i prodaje Dragonere i Barbarige napravljene su za koalicijske vlade, što naši sugovornici smatraju vrlo znakovitim.

- Nisu bez vraga postavili pitanje neki analitičari, poslije priče o Maestru, sad HFP-u, da li je to djelomice usmjereno protiv Linića? Pa se mi u Istri isto pitamo – kaže Radnić – te su se stvari u Istri dogodile za vrijeme Linića, koji je u Račanovo vrijeme bio istureni ekonomist koji je surađivao s Istrom. Danas je to u HDZ-u Darko Jergović, on je oficir za vezu između HDZ-a i IDS-a.

- Brijuni rivijera je velika pljačka prostora, veliki gospodarski kriminal na koji mi upozoravamo i koji se dešava. Netko bi morao reagirati na ta upozorenja, ali očito da su tu svi umiješani, očekuju valjda od tog kolača jedan svoj dio. Taj kolač je veliki. Brijuni rivijera, koju vodi Veljko Ostojić, je jedna podloga još veće pljačke prostora, a tu unutra uključen je i najviši državni vrh – kaže gospodin Poropat, i dodaje: – Ako Sanader i drugi ljudi nisu vidjeli opasnosti koje se događaju sa našim prostorom, a na koje stalno alarmiramo sve stranke u Hrvatskoj, onda to znači da su svi unutra.

- Mi zato – nastavlja Poropat – tražimo reviziju Prostornoga plana Županije istarske, da se hitno stopiraju ti procesi koji su katastrofalni. Jer toga ima još – Plominski zaljev počeo se nuditi kao prostor izgradnje LNG-a, Rockwoll, Plomin 2, Plomin 3, dvadeset i sedam golf igrališta, pretvaranje poljoprivrednih površina u građevinska područja, useljavanje 500 tisuća novih građana na građevinska područja u Istri – to su sve procesi koje su oni legalizirali kroz određene planove…

- Mallorca ima otprilike površinu kao Istra, oni su u Palma de Mallorci do 2004. godine već imali osam gradonačelnika Nijemaca, jer su dio Evropske Unije i mogu se tamo naseljavati. Osamdeset posto gruntovnih vlasnika su Nijemci, i centralna vlast je njemačka – pesimističan je Bruno Langer.

Bruno Poropat, pak, kaže: – Bilo bi jako dobro kada bi sudski procesi koji su započeti, kada bi se oni stvarno razvili u segmentu sudstva. Ne politike, nego sudstva. Nama ovdje hitno treba profunkcionirati državno odvjetništvo. I mora se pojaviti jedna relevantna snaga koja će dati garanciju građanima u definitivno pozitivne promjene, da ljudi osjete da je šansa u nekakvoj novoj reformi, u nuđenju novih sistema upravljanja ovim prostorom.

Naiđu tako neka vremena kad se dojučerašnji pekari, slikari, pjesnici, dimnjačari i inženjeri preko noći prometnu u hladnokrvne ubojice. Ovo je priča o jednome od takvih ljudi. Na početku ove krvave storije u Feralovoj je redakciji zazvonio telefon. S druge strane bio je četrdesetgodišnji Miro Bajramović, inženjer strojarstva i otac četvero djece. Kasnije će se pokazati da je, osim tih benignih biografskih činjenica, Miro Bajramović po vlastitu priznanju čovjek koji je odgovoran za smrt osamdes…

Miro Bajramovic, bivsi pripadnik tzv. Mercepove jedinice, otvoreno svjedoci o zlocinima sto su ih on i njegovi ratni drugovi pocinili na podrucju Pakraca, Gospica, Zagreba, Slanog…
Kako smo ubijali u Pakračkoj Poljani

Zovem se Miro Bajramovic i direktno sam odgovoran za smrt 86 ljudi. Ja s tom cinjenicom navecer zaspim i ujutro se budim, ako zaspim. Svojom sam rukom ubio sedamdeset dvoje ljudi, medju njima je bilo i devet zena. Nismo radili razliku, nista nismo pitali, oni su za nas bili cetnici i neprijatelji. Najteze ti je zapaliti prvu kucu i ubiti prvog covjeka. Poslije sve ide po sablonu.

Tomislava Mercepa upoznao sam 1991. godine u Dalju. Od tada smo skupa ratovali. Prosli smo puno toga zajedno. Nasa se jedinica zvala “Jesenje kise”, odnosno, sluzbeno, Prva Zagrebacka specijalna postrojba pri MUP-u. Medju hrvatskim braniteljima i narodom se jako dobro zna tko su “Jesenje kise”.

LIKVIDACIJE U GOSPICU I SLANOM

Prije odlaska u Pakracku Poljanu, negdje u rujnu 1991., bili smo u Gospicu. U Gospicu je dovoljno bilo da budete Srbin, pa da vas vise ne bude. Nasa je grupa dolje likvidirala izmedju 90 i 110 ljudi, jer smo bili prekratko, niti mjesec dana. Za Gospic je vrijedila naredba: “etnicki ocistiti”; ubili smo direktora poste, bolnice, vlasnike restorana i kojekakve druge Srbe. Ubojstva su izvodjena metkom u celo, jer nismo imali vremena. Ponavljam, iz vrhovnistva je bila naredba da se smanji postotak Srba u Gospicu.

U Slano smo isli cetiri puta i likvidirano je trinaest osoba, svi su bili Srbi. Od njih trinaest ja sam ih ubio osam. Moju grupu su cinili Sinisa Rimac, Miroslav Brisevac, Igor Mikula i mala Gordana, cije prezime nikada nisam upamtio.

PAKRACKA POLJANA: “OBRADA” ZATVORENIKA

U Pakracku Poljanu stigli smo 6. Listopada 1991. godine, nakon povratka iz Gospica. Zatvorenike smo drzali u podrumu osnovne skole, a kad ih je bilo vise, onda bi smo ih stavljali i u ucionice. Za njih su najgore bile noci, kad smo ih operativno obradjivali, a to je znacilo da smo pokusavali pronaci najbolji nacin da im nanesemo sto vecu bol kako bi sto vise priznali. Znate li koji je najbolji nacin? Palite zatvorenika – plamenom iz boce plina i onda ga polijete otcom, a to radite uglavnom po genitalijama i ocima. Zatim postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina prikljucite na to. Radi se o istosmernoj struji, ne moze ubiti, ali stvara neugodan osecaj kod covjeka. Pitas onda tog prikljucenog Srbina odakle je, on ti kaze iz Dvora na Uni, a ti onda, okrecuci poljski telefon nazoves Dvor na Uni. Zatvorenicima se znao u guzicu gurati petozicni kabel, to bi im ostavili po par sati da ne mogu sjesti. Otvarane su im rane po kojima je posipana so ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti. Isto tako, svi su isti dan morali nauciti “Lijepu nasu”, a to ih je natjerao zapovjednik zatvora Mijo Jolic koji danas, jednako kao i Suljic, ima restorane po Hrvatskoj. Kad se sjetim svih tih mucenja, pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga. Primjerice, najbolnije je zabiti male cavale pod nokte. Kad na to spojite trofaznu struju od covjeka ne ostane ni traga. Pepeo! Ljudi su pod takvim mucenjima priznavali sve sto su znali i sto se od njih trazilo. U pocetku smo glumili nekakve demokratske policajce, davali smo Srbima papir da na njemu napisu sve sto znaju, a trazilo se sto vise imena i lokacija.

Tomislav Mercep je bio zapovjednik Poljane, a ja sam bio dozapovjednik. Mercep je sve znao. On nije osobno sudjelovao u egzekucijama, ali on je citao sve sto smo mu mi pisali u izvjescima, premda je vecina informacija priopcavana usmeno. On je znao za svaku likvidaciju, jer je bio zapovjednik i bio je za nas karizmaticna osoba. Nekoliko nam je puta rekao: “Nocas ocistite sva ta govna.” To je znacilo da se likvidiraju svi zatvorenici. Ako nisi ucinio sto je naredjeno, onda si bio peta kolona, a mi smo u Pakrackoj Poljani jednako ubijali i Hrvate i Srbe. Nas su se plasili i Hrvati u Poljani. Selo je, naime, po celu noc slusalo jauke i zapomaganje iz zatvora, ljudi nisu mogli spavati, ali nam nista nisu smijeli reci. Svi su znali da bi, ako nesto priupitaju, i sami mogli zavrsiti u zatvoru.

Jednom sam rekao da su svi koje sam ubio umirali sretni, jer sam im ja na malom bloku pisao potvrde da mogu proci nase straze i oni s tom potvrdom sretni idu doma. Onda sam ih ja cekao snajperom. Umirali su nasmijani.

Mi Srbe nismo djelili na vojnike i civile; ako smo nasli pusku bilo gdje sakrivenu, on je za nas bio cetnik. Srbi su u to vrijeme jako tesko mogli opstati, jer ne vele badava da kud mi prodjmo, trava ne raste. Koliko ja znam, vise od pedeset Srba dovedeno je u Poljanu iz Zagreba, a dovozili su ih svi koji su bili u uzem Mercepovu krugu – Rimac, Suljic, Mikula, Hodak, ja…

Relativna je stvar koliko smo dugo drzali zatvorenike. To je zavisilo o tome za koje vrijeme bismo ih uspjeli iscrpiti. Vecinom smo ih prije ubijanja drzali izmedju dva i pet dana. Oni da su i prezivjeli, ne bi kasnije bili normalni ljudi. Srbi koji su bili dobri i lojalni, sluzili su nam za kopanje grobova, s tim da smo im govorili da kopaju zaklone za puskomitraljez. Jednom je jedan od zatvorenika, bio je iz Kutine, kazao da mu je to petnaesti ili sesnaesti zaklon. Odmah smo ga likvidirali, jer njegovo nije da broji nego da kopa.

Vladalo je tada veliko koristoljublje. Nas je tridesetak islo pedeset metara ispred prvog tenka, mi smo cistili i likvidirali koga smo zatekli. Iza nas su isli neki koji su se nazivali mercepovcma i koji su krali i palili kuce. Takvi su bili Mardjeralo, Rukavina…Mercep nam je govorio da Srbima otimamo sve, a da novac koje nadjemo u njihovim kucama moramo predavati u stab za kupovinu naoruzanja. Medjutim Trusic, Mercep, Rukavina zvani Pop i Nedeljko Posavec su dijelili novac izmedju sebe. Kako to znam? Dan prije ubistva Pave Mlinarica, jedan na drugog su pucali Posavec i Rukavina, jer nisu podijelili novac na jednake dejelove. Posavec je maknut iz postrojbe, ali mu nisu uzeli novac, a tu nije bilo tisucu ili sto tisuca DEM, tu je bilo mnogo vise.

Ne bih mogao reci da su u Pakrackoj Poljani vrsena masovne likvidacije, radilo se o grupama od sedam do deset ljudi. Zapravo sve je ovisilo koliko se ljudi nalazilo u zatvoru. Ponekad smo znali likvidirati u kucama, a kucu potom dignuti u zrak. Nema tijela. Bilo je puno takvih kuca, najvise u selu Bujavici.

U to je vrijeme bilo ovakvo razmisljanje: Ubij srbinu dijete, jer on nice na minus dvadeset. U ono vrijeme uopce nisam imao osjecaj da su Srbi ljudi kao i mi, da su i oni neciji ocevi, braca, djeca… Ne, djecu nismo ubijali, osim sto je Suljic ubio Aleksandru Zec. Po mojoj procjeni u Poljani je likvidirano sve zajedno oko 280 ljudi, a kroz nju je proslo i desetak zena. Osim Marine Nuic, secam se jedne Nade iz Kusonja koja je ubacena medju nas. Bila je tu i neka starica kojoj je u kuci nadjen snajper. Osim te starice sve su ostale zene silovane pa ubijene. To je istina.

Moje je duboko uvjerenje: da nije pobijena obitelj Zec, nista se ni dan danas ne bi znalo o Pakrackoj Poljani. Bio je to glavni kljuc i glavni razlog da se na jedinicu gleda kroz drukciju prizmu. A Pakrackih je Poljana u Hrvatskoj bilo jako puno…

UMORSTVO OBITELJI ZEC

Za mene je samo jedno nepojmljivo – zasto od obitelji Zec cine karizmaticne osobe? Jako se dobro zna da je Mihajlo Zec radio za protivnicku stranu, za Srbe, premda je bio hadezeovac i premda je pokusavao pomoci hrvatskoj vojsci. Cinjenicno stanje je takvo da smo mi cuvajuci punktove u selu Dobrovcu kod Lipika saznali da se Milorad Zec, Mihajlov brat, svake noci iz Subotske vraca doma spavati. I mi smo ga jedne veceri sacekali u njegovoj kuci u Dobrovcu.

Mozemo razgovarati na koji smo nacin mi vrsili operativnu obradu osobe, ali tu nema tajni – tu se batinalo, maltretiralo, iznudjivalo se priznanje na bilo koji nacin. Tada je on nama priznao za svoga brata Mihajla, sto i za koga radi.

Kad sam dosao u Zagreb dao sam zapovjed da se privede Mihajlo Zec, a ja sam tu zapovjest dobio od Tomislava Mercepa. Nama je Mihajlo Zec vise vrijedio ziv nego mrtav. Ali onda se grupi koja je trebala privesti Zeca samoinicijativno, ne po zapovjedi, prikljucio Munib Suljic, koji je te veceri bio nadrogiran i pijan. Ja sam Sinisi Rimcu rekao da samo u slucaju otpora privodjenju likvidira Mihajla. On je pokusao bjezati, Rimac ga je pustio (premda je meni nepojmljivo da mladic od 19 godina nije mogao sustici jednog takvog covjeka i savladati ga, ali dobro, mozda je sve to bio trenutak) i onda je pucao u njega.

Tad se iz jednog plavog kombija bez registracije, jer smo mi u privodjenju po Zagrebu isli u neobeljezenim uniformama i autima bez registracija, pojavio Munib Suljic koji se vratio po malu Aleksandru i po gospodju Zec. Najprije ih je odveo u hotel Panorama, odatle na Sljeme i tamo ih likvidirao.

Neki dan je u Nacionalu izasao Suljicev demanti da on to ubojstvo nikad nije priznao. Tacno je da je Suljic po uhicenju sve ispricao, sve priznao, te je s djelatnicima Policijske uprave iz DJordjiceve otisao na Sljeme i pokazao grobove. I tad je priznao da je on ucinio likvidaciju. Najzalosnije je sto je on prijetio Nebojsi-Hodaku-Ceni, Igoru Mikuli, Sinisi Rimcu i maloj Snezani Zivkovic iz Gospica te natjerao Mikulu da ispali dvadeset metaka u malu Aleksandru i gospodju Zec. Da bi on, kao, bio siguran. I natjerao ih je da zakopaju leseve.

Samo su zbog toga oni umijesani u tu aferu. Jer Rimac je u istrazi javno priznao: “Ja sam ubio Mihajla Zeca, a u drugo me ne mesajte.” To je istina. Danas se od Mihajla Zeca cini nekog heroja i govori se da je on uzaludno poginuo, a da se ja nesto pitam, da ja tiskam nekakve novine, ja bih vise pisao o Marini Nuic, jer je ona nevino poginula.

IZDAVANJE ZAPOVJEDI

Demantirao bih rijeci Ivana Vekica iz proslog Ferala. On laze, on je sve znao. Ja mu mogu reci koliko je nasa jedinica dobila naredbi od njega. On bi rekao “od vas trazim da napravite to, to i to”. Nikad se nismo vratili da nismo izvrsili zadatak, a najvise se radilo o likvidacijama. Njegova je zapovjest da se ubije Milos Ivosevic, a zbog njega je trebalo biti ubijen i jedini prezivjeli Srbin iz Poljane, Stevan Brajanovic. Ponavljam, Ivan vekic je sve znao.

U zatvoru sam bio od drugog sijecnja do 30 travnja 1992. godine. Meni je bilo najzalosnije sto je 15. sijecnja Hrvatska priznata, a ja u Remetincu. Oslobodjeni smo kad je Seks postao javni tuzilac, ali smo pusteni u dvije grupe. Mikula, Hodak, Snjezana Zivkovic, Suljic i Rimac su ostali cetrdesetak dana duze u zatvoru zbog Zeca. Prvi mjesec u zatvoru su se prema nama ponasali okrutno. Ne, nitko nas nije smio dirati, jer da je nad nama bilo neko fizicko izivljavanje, ja mislim da danas policiska zgrada u DJordjicevoj ne bi postojala. Tu je veliki utjecaj imao Mercep, koji je organizovao nasu obranu, te Ivan Vekic, koji danas istupa s kojekakvim glupostima. U to je vrijeme bio na nasoj strani. Mozda sam to vec kazao, ali ponavljam da su istrazni suci Jvanovic i Horvatinovic bili prilicno korektni, nisu ih zanimali detalji.

Veliki sam vjernik. Imam na ruci prsten-krunicu iz Medjugorja. Bog sve prasta do odredjene granice. Ja mislim da sam dosad dovoljno kaznjen za sve sto sam pocinio. Zivotna bi mi satisfakcija bila da mi djeca imaju egzistenciju, jer jako dobro znam sto ce mi se dogoditi nakon ove price, ali samo bih volio da neko povede racuna o mojoj djeci. Stvarno imam prekrasan brak i prekrasnu obitelj, dvoje divne male djece. Moja supruga zna za sve sto sam ja radio, jer samo tako mozemo zajedno zivjeti.

Nije mi lakse kad sam vam sve ispricao. Plasim se svoje postrojbe. To su prekaljeni profesionalci, koji ne promasuju cesto. I znam da mi Haag ne gine.

Feral Tribune
01. septembar 1997 g.

Jesu li se Chavez i Putin šalili kad su konstatirali da su Port au Prince srušili Amerikanci kao predigru projekta rušenja  Irana i Venezuele. Tko je kriv !!!

Tko je kriv što je Boeing 747 visine 12 m napravio rupu u Pentagonu od samo 5 m bez tragova!   Tko je kriv što drugi Boeing koji je pao u Pensilvaniji nije ostavio nikakvog traga osim rupe na tlu…

Sramežljivo se šapuće – ( http://www.nsa.gov/)NSA iliti National Security Agency/Central Security Service.<strong/></a> Budžet ove institucije je neograničen i veći je od državnoga, a generira se nepostojećim novcem u valuti $. Djelomični krivac je i Nikola Tesla koji je udario temelje visokofrekventnim el.magnetnim valovima, a na čemu je nastao projekt HAARP. (http://www.haarp.alaska.edu/) Što je to HAARP!?  Program istraživanja viskofrekventnih aktivnih polarnih svjetlosti, kraće HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program) koji financira famozna NSA posredno preko američkog zrakoplovstva, američke mornarice te sveučilišta Aljaske , ima svrhu istraživanja ionosfere i njenih karakteristika podobnih za komunikaciju i nadzor, a smješten je u Gakoni na Aljasci. Projekt koji je počeo 1993. godine planiran je u trajanju od 20 godina, kao više-manje obrambeni projekt.
Možda je i najlogičniji razlog, naravno, novac. Naime, nakon ovakve katastrofe koja ‘odnese’ 200 tisuća ljudi, nekretnine na Haitiju postaju vrlo povoljne. Njime trenutno vlada vojska SAD-a.
Službeno, riječ o najvećem dijelu Ministarstva obrane, ali i jednistvenom projektu u svijetu. No, kontroverze izaziva od samih početaka svog postojanja. Tako se primjerice i spisatelj Jerry E. Smith u svojoj knjizi ‘HAARP: The Ultimate Weapon of the Conspiracy ‘, osvrnuo na ovaj projekt, navodeći kako kritičati HAARP-a nisu naročito uvjereni u navode o njegovoj svrhi. Nadalje, neki od kritičara-znanstvenika tvrde kako je zapravo riječ o prototipu oružja prikladnijeg za scenarij ‘Ratova zvijezda’ nego današnjicu u kojoj nas, tek šest milijardi bezbrižnih naivaca, pokušava preživjeti.
Zašto je HAARP opet pod povećalom? (http://www.youtube.com/watch?v=BR6O3kJTqaI) Naime, mnogi tvrde kako su tik prije potresa na Haitiju viđena svjetla tipična za HAARP-ove zrake što je bio dovoljan povod kritičarima ovog programa da još jednom istaknu svoje sumnje.

Kao samo neki od razloga zašto bi potres na Haitiju mogao biti uzrokovan HAARP-om kritični znanstvenici pa i sam Putin navode brojne razloge. Tako se na Internetu može kao razlog naći i kako je Haiti nedaleko od HAARP baze u Puerto Ricu, kako je riječ o zemlji niske razine razvoja tehnologije, osiguranja i interesa te zemlji podobnoj za razna istraživanja bez straha da budete ulovljeni. ( http://www.youtube.com/watch?v=41ZWBuQb6eQ&feature=related) Nadalje, kao jedan od razloga navodi se i kako je ulična kamera koja je snimala u vrijeme potresa zabilježila pomicanje tla gore-dolje, kao da je riječ o ‘kuhanju’, što ukazuje na to kako je riječ bila o iznimno vrućoj podzemnoj vodi, a ne udaranju ili pomicanju zemljine kore. Govori se kako je tlo nalikovalo ”skorenoj, kipućoj zdjeli stare juhe”.
U drugim snimkama prikazano je kako se širi dim i prašina te kako u području potresa iz tla izlazi para, no i kako je moguće da su u blizini bili i pojedini oblaci nastali od HAARP-a, što se ipak može povezati i s odbljeskom sunca. Također, u tom području ovako veliki potresi nisu uobičajeni, (http://www.youtube.com/watch?v=Q8lgusPFEtk&feature=related)  a navodi se kako HAARP može ovakvo što stvoriti ukoliko ima vode ili plina.
Sudeći prema vjerojatnoj praksi zavjere, riječ može biti i o tome kako je potres izazvan namjerno s ciljem da pogodi Porto au Prince, no kako je došlo do pogreške. Takva vjerojatnost ‘potkrepljuje’ se činjenicom kako se potres dogodio u sumrak te se pretpostavlja da je tako smišljeno kako se ne bi vidjeli HAARP-ovi oblaci. (http://www.youtube.com/watch?v=xrrbHqKDFK0&feature=channel) Kako se navodi, nakon potresa je uslijedila serija potresa jačina pet stupnjeva po Richterovoj ljestvici. S obzirom kako je to prilično neobično, istraživaći zakljućuju kako je jednostavno bilo previše ugrijane vode koja se nije mogla ohladiti na vrijeme.
Pojedini  istraživači ovog programa došli su na ideju kako se njime može kontrolirati vrijeme, dok drugi sumnjanju kako može pokrenuti vulkane i potrese. Oni treći, pak, smatraju kako se njime može zrakama odašiljati emocije ili zapovijedi direktno u mozak neprijatelja. Nadalje, sumnja se i kako će HAARP poslužiti pri stvaranju novog svjetskog poretka odašiljući holografske slike u nebo te zrakama šaljući određene misli u umove ljudi, govoreći im da prihvate ‘novog boga’ po njihovom nacrtu.
Kako su navodili mediji, tsunamija nije bilo jer je bila riječ o horizontalnom pomicanju, što ulična kamera opovrgava. Što se izvještavanja o potresu tiče, istraživaći prakse  zavjera zamjeraju i što se u prvom izvještavanju nije dovelo renomirane stručnjake na tom području.
Sumnjičavi analitičari sumnjaju i kako je moguće da toliko jak potres gotovo uništi Haiti, ali ne napravi gotovo nikakvu štetu njegovim susjedima. Naravno da će, makar savjetodavno, u priču oko američkog projekta biti uključeni i Rusi. (http://www.youtube.com/watch?v=HPn9ki5exxc&feature=related) Oni su, pak, na opasnost HAARP-a upozoravali neko vrijeme te se pripremili za njega i napravili svoju verziju istog.
Doktor Bernard Eastlund je čovjek koji je u Houstonu osmislio prvobitne patentirane nacrte za program koji bi, između ostalog, mogao čak i uvjetovati vremenske prilike, a njegovu malu tvrtku ‘pojela’ je puno veća, E-Systems, da bi u konačnici i ona spala pod treću tvrtku, Raytheon, koja s Pentagonom sklapa ”najtajnije ugovore”. O tome je govorila i novinarka CBS-a, Jean Manning, koja je u svom prilogu naglasila poveznicu s Nikolom Teslom te njegovim projektima i navodima s početka 20. stoljeća, poput štita oko planete. Jedna fraza odmah iskoči – smrtonosne zrake.
Duboko u šumama Aljaske potvrdit će površno ‘konzultiranje’ s patentom doktora Eastlunda, no opovrgnuti kako se radi išta nalik tome, argumentirajući isto činjenicom kako bi za takve zrake bilo potrebno 100 milijardi Watta, dok HAARP koristi ‘samo’ tri milijarde Watta. Ipak, sumnja raste, kao i broj onih koji se uvlače u mrak Aljaske kako bi došli do nekih odgovora. Jim Rodderick tako u Homeru na Aljasci istražuje rad HAARP-a i smatra kako je vojska nesposobna voditi ‘nemilitarno’ istraživanje te vodi svoj ‘rat’ putem Interneta.
Nije primjer Haitija jedini sumnjiv. Sumnja se kako je isti obrambeni program krivac i za primjerice, potres u Kini, ali i poznati tsunami, na čiji se spomen još mnogi ljudi stresu. Po brojnim forumima ljudi raspravljaju o potencijalnim krivcima za zlokobne scenarije nadziranja ili čak ubijanja ljudi te se tako spominju i imena bivših američkih predsjednika Georgea W. Busha mlađeg, Billa Clintona, a pojedinci su tako spomenuli i aktualnog predsjednika SAD-a, uglavnom zbog hitrog pružanja Haitiju koji se navodno povezuje s, uvjetno rečeno, osjećajem krivnje (čitaj: traženja alibija).
Nije se stalo na tome te se tako nebrojeno puta po forumima navodilo i Iluminate, ali i slične ‘poretke’.
Kako tvrde oni koji itekako osopravaju ovaj program, mogla bi biti riječ o nekom tipu radara koji ‘lovi’ na velike daljine. Prema drugim scenarijima, mogla bi biti riječ i o tome kako HAARP postoji kako bi uništio nadolazeći  ICBM ili, pak, kako bi doslovno ‘spržio’ svu elektroniku ‘neprijateljskih’ satelita, ali i za ometanje neprijateljske radio-komunikacije. Takvi stavovi se temelje na činjenici kako su sve ove funkcije i opisane u prvobitnim patentima po kojima se bazirala antena HAARP-a. Iako osobe koje stoje iza HAARP-a opovrgavaju sve navode o povezanosti s tim prvim patentima, činjenica je kako su samim time postali prilično podobni za opravdane špekulacije o zataškavanju i zavjerama. Pogotovo kad ih se još ulovi i u pokojoj dodatnoj laži.
Iako nije nepoznato kako se vrlo jednostavno rasplamsavaju scenariji  zavjere u situacijama kad se nešto radi pod okriljem vlada, u slučaju HAARP-a kao da nema kraja u zlokobnim scenarijima. Nadalje, sumnja se i kako će HAARP poslužiti pri stvaranju novog svjetskog poretka odašiljući holografske slike u nebo te zrakama šaljući određene misli u umove ljudi, govoreći im da prihvate ‘novog boga’ po njihovom nacrtu.
Naravno, ima i onih koji misle kako je riječ o dijelu obrane od invazije izvanzemaljaca. No, kao da sve navedeno nije dovoljno da malčice utjera strah u kosti, ima i još gorih scenarija kako je naveo i sam Jerry E. Smith.
Pri istraživanju za svoju knjigu ‘HAARP: The Ultimate Weapon of the Conspiracy’, Smith je namjeravao neke moguće  zavjere razotkriti kao neutemeljene, no ono što je otkrio bio je samo, ”vrh vrlo opasne sante leda”.
Podsjećamo, Haiti je u utorak pogodio potres jačine sedam stupnjeva po Richterovoj ljestvici te je poginulo čak 100 tisuća ljudi po službenim podacima, no sumnja se kako je stvarna brojka oko 200 tisuća ljudi.
Prilično zastrašujuće ako je riječ o samo ”vrhu vrlo opasne sante leda”.

Kako je tog dana bilo u Gakoni

http://137.229.36.30/data/scmag/images/2010/2010_01/gkn20100112_Bx.gif

Isprovocirana cnn-ovom objavom “Dvije godine nakon otvorenog pisma Zoranu Milanović” a kojom poentira tezom o najoptimalnijoj situaciji u kojoj Bandić dolazi na Pantovčak ovom svojom objavom obznanjujem da je fenomen Bandić samo jedna kleptomanska figura u šahovskoj igri u kojoj na kraju gube – građani. Predstojeći predsjednički izbori, uglavnom se mogu prevesti kao dio preslagivanja tranzicijske mafije u Hrvatskoj. Probajte analizirati doprinos općem dobru Hrvatskim građanima svakog pojedinog kandidata (broji se samo volontiranje) – od Josipovića do Alke Vujice. Ukupni zbroj nije “0” (nula) već su kao grupa u debelom minusu što znači da su svojom bilancom radili direktnu štetu Hrvatskim muževima i ženama – neki više neki manje. Nema prostora da sve kandidate (koji su potentni za ovu analizu) ovdje obradim tako da ću se opredijeliti za najbogatijeg. Zašto najbogatijeg, jel sramota biti najbogatiji u kampanji”? Sud ostavljam vama – ja predstavljam informacije i “činjenice”!
Daklem – najljepši u kampanji, “lep ko greh” i po anketama jedan od favorita. Gospodo Rvati i ostali – Nadan, Nadan, Nadan…. Zanimljivo je kako zadnjih dana internetom kruži svojevrsni letak o nadanu Vidoševiću, u kojem potpisnik H.J. (podaci poznati Sjenki) vrlo detaljno navodi sumnjivo porijeklo imovine ovog predsjedničkog kandidata, inače uglednog pripadnika tranzicijske ratnoprofiterske političke elite.
„Vrata politike za obitelj Vidošević otvorile su njegove tete iz Kanade. One su naime u vrijeme kad je HDZ krčio put iz jugoslavenske prašume priložile pokretu znatan novac i time je Nadanova budućnost bila zacementirana. Ne želim da ovo bilo tko shvati kao negativnu kritiku prakse kupovanja političkog utjecaja jer danas čitav politički sustav počiva na istom principu. To je naprosto podsjećanje na činjenice … Uz već spomenuti podrumski stančić jedina imovina obitelji Vidošević bila je malena vikendica u Nemirima između Makarske i Omiša“, stoji u pismu koje potpisuje navedeni H.J. „Evo sada popisa sadašnje imovine Nadana Vidoševića (za koji ne garantiram da je potpun):
1. Vila na Prekrižju u Zagrebu, po veličini prva iza Todorićeva hotela-dvorca; u nedavnom članku u Jutarnjem listu okaraterizirana da ‘veličinom nalikuje hotelu’.
Tu je naš Nadan napravio jeftini trik za malu dječicu; investitor i vlasnik zgrade je njegova majka Marija Vidošević.
Majčina jedina ‘imovina’ potječe iz vremena kad je bila u upravnom odboru Jadrantekstila, odlične firme koju je politika naumila prodati Kutli. Da bi se svi članovi upravnog odbora s time složili, svima je plaćeno po 30,000 njemačkih maraka. Odmah potom Jadran tekstil uništen a nekretnine prodane.
Kako je iz 30,000 maraka stvorila kuću na Prekrižju u Zagrebu vrijednu 3 milijuna rura ostat će tajna.
2. U Nemirima više nema vikendice već se tamo nalazi zgrada s dvadeset apartmana.
3. 16000 kvadrata zemlje u Gorskom Kotaru
4. Kuću na Bjelolasici
5. Kuću Na Kupresu s dva teniska terena
6. Atelier Ivana Meštrovića kupljen za pola milijuna eura a nakon promjene GUP-a prodan za 1,5 milijuna eura.
Kupljen je kao objekt u kojem će naš Nadan izložiti predmete svoje ljubavi kad je umjetnost u pitanju iako je iz toga proizašla prijevara uz svesrdnu suradnju splitske gradske uprave zbog koje je promijenjen urbanistički plan kako bi se na tome mjestu mogao sagraditi novi objekt (muzej) za zbirku umjetničkih djela mecene Vidoševića.
Ali…
Kad je promijenjen urbanistički plan i na toj parceli dopuštena gradnja, Nadan je ustanovio da za takav objekt više nema dovoljno eksponata pa ga je – prodao uz trostruku zaradu, zasigurno bogato nagradivši pojedince u gradskoj upravi Splita uz čiji je utjecaj izmijenjen urbanistički plan te jedne jedine parcele“, stoji u ovom mail-pismu o nadanu Vidoševiću.
„Prvi ozbiljniji novac Nadan je zaradio izvukavši s Vedranom Rožićem 15 milijuna dolara iz Hajduka koji je djelomično otišao u Dinamo kad se iz Dinama pokušavao napraviti hrvatski stjegonoša i ponos države.
U to je bio upleten i jedan funkcioner Hajduka koji se protivio tome planu. Ne mogavši se oduprijeti Vidoševićevom i Rožićevom planu, ovaj je učinio samoubojstvo skrenuvši automobilom u provaliju kod Vrulje između Omiša i Makarske. Postoje mišljenja da se u stvari radilo o organiziranom ubojstvu čovjeka koji je znao detalje ‘operacije’.
No najvažniji od početnih koraka Nadana Vidoševića prema galaksiji državnih dobročinitelja bila je tvornica plastične stolarije ‘Mosor’ kod Omiša. Tvornica je dobila kredit od 15 milijuna maraka koje je u obliku gotovine Vidošević izvukao iz Mosora a Mosor je potom bankrotirao. Knjigovodstveni inspektor koji je našavši dokumentaciju otkrio ovu malverzaciju bio je suočen s prijetnjama smrću i to u sljedećim etapama: najprije su ga pred stanom dočekala dva razbijača i prijeteći mu premlaćivanjem zatražili su da im preda navedene dokumente.
On je to odbio. Nakon nekog vremena pojavila su se nove dvije osobe koje se i danas u Omišu duhovito naziva ‘poštarima’. Ova dvojica su mu zaprijetili smrću ili smrću njegove djece ali su kao znak dobre volje ponudili jedan milijuna kuna koje su u tome trenutku imali u rukama (‘torbi’; odatle poštarima ime).
Opet su bili odbijeni. Navedena osoba nije im dala dokumente niti je uzela novac. Finale ove zgode ostavljamo za drugu priliku, ponajviše zbog zaštite svjedoka. No, prava prilika za našeg Nadana pojavila se na obzorju kad je počela rasprodaja hrvatske industrije a u konkretnom slučaju tvornice cementa u Solinu (Dalmacijacement).
Službeno je ostalo zabilježeno da je tvornica prodana za 25 milijuna dolara. Koliko je to točno Vidošević izvukao novca iz operacije ‘Dalmacijacement’ nije poznato ali je poznato da je nekome u vrhu države ponudio 12 milijuna dolara da se složi s prodajom tvornice. Budući je ista prodana očito je odobrenje dobio. Vjerojatno se radi o iznosu od 20-50 milijuna dolara koje je spremio u vlastiti džep. Zanimljiv je podatak da je jedan (ubijeni) talijanski industrijalac tvrdio da je ‘Hrvatima platio 12.5 milijuna dolara mita za prodaju tvornice’ ali je istraga o tome prekinuta. Općenito se drži da je ovoga ubila sicilijanska Mafija. Koliko su pojedinci (jer Vidošević nije radio sam!) stavili u džep kad je nuđeno mito za dozvolu prodaje od 12 milijuna a tvornica je prodana za 25 milijuna dolara?“, stoji u mailu o Nadanu Vidoševiću.
Ali zašto Nadan kao eksponent? Zbog hrvatskog jala o nečijem bogatstvu – ne, zbog konteksta čiji je Nadan glasnogovornik i “formalni” predstavnik.
Nadan Vidošević po svojem profilu predstavlja idealnog kandidata Sanaderove mafije za Predsjednika Republike (Joker je Banditić).
Njegov dolazak na Pantovčak tranzicijskoj ratnoprofiterskoj eliti jamči zadržavanje ne samo pozicija političke, nego i pozicija financijsko ekonomske moći, stečenih u sumnjivim, kriminalnim, tranzicijskim procesima. Vidošević hrvatskoj političkoj i ekonomskoj eliti može zajamčiti ono najbitnije: nedodirljivost njihovog tranzicijskog, ratnog plijena stečenog nevjerojatnom tranzicijskom pljačkom Hrvatske 1990.-ih godina. Zato Vidošević predstavlja i za Sanadera i njemu slične idealnog kandidata. Naprosto on pripada istoj mafiji.Tranzicijskoj bandi koja je svoje pozicije moći stekla pretvorbeno privatizacijskom pljačkom, zlorabeći položaj i ovlasti najviših državnih dužnosti i institucija vlasti. Vidoševićev izbor jamči kontinuitet moći Sanaderovoj mafiji, ili točnije rečeno hrvatskoj tranzicijskoj mafiji.
Jel Sanaderova mafija preteška riječ za sadržaj kojeg pokriva – ne to je pre-pre-preslaba riječ za dužničko ropstvo koje je ta ekipa “demokratski” smjestila “blesavoj” stoci sitnog zuba. Sanaderova mafija tako i dalje kontrolira financijski sektor i većinu institucija vlasti, dok Osmanijevi uz pomoć Tomislava Karamarka kontroliraju šverc ljudi, cigareta, droge, oružja i drugih vojnih materijala, te djelomično nafte, ali kontroliraju i policijski i sigurnosni sustav preko pripadnika kriminalnog podzemlja koje je osobno Tomislav Karamarko instalirao na ključne pozicije bilo u policijskom bilo u obavještajno sigurnosnom sektoru.
Ova, potpuno nova podjela kriminalnih interesa u Hrvatskoj svakako može značiti samo jedno. Radi se o korjenitoj institucionalizaciji organiziranog kriminala, koji je postao sastavni dio izvršne vlasti. Vlast je, zapravo, dio organiziranog kriminalnog podzemlja i funkcionira na kriminalnim mafijaškim načelima, dok im zakonski okviri funkcioniranja državne administracije služe samo kao „smokvin list“ za državni kriminal i prikrivanje činjenice da su od Hrvatske napravili državu kriminala. Činjenica da je Jadranka Kosor morala svojem šefu iz sjene podnijeti vrlo detaljno izvješće o onomu što se događa u Vladi govori dovoljno sama za sebe. Bez obzira što je Kosorica nominalno premijerka i predsjednica vladajućeg HDZ-a vlast u rukama drže zakulisni, uglavnom kriminalni centri moći, kojima se na vrhu, kao i u svakoj kriminalnog strukturi nalazi mafijaški boss. U ovom slučaju to je Ivo Sanader od nedavno i illuminat pod mentorstvom plavokose Louis, a čiji je dalje mentor meštar 33. kruga.
U Hrvatskoj se nastavlja praksa u kojoj zakulisni igrači drže konce u rukama i upravljaju državom na temelju skrivenih mehanizama i instrumenata moći kojima raspolažu. Sanaderova pozicija premijera zemlje članice NATO saveza i zemlje kandidata za punopravno članstvo u Europskoj uniji, postala je jednostavno neodrživa zbog njegovih čvrstih veza s organiziranim kriminalom i balkanskim kriminalnim podzemljem, ali i zbog činjenice da je njegova HDZ-ova Vlada postala jedna od najkorumpiranijih državnih administracija u jugoistočnoj Europi.
Umjesto provedbe strukturnih reforma, Sanader je od institucija vlasti napravio logistički servis ne samo balkanskog organiziranog kriminala, nego i međunarodnih kriminalnih organizacija i klanova, pretvorivši tako Hrvatsku u sigurnu zonu za kriminalce iz cijelog svijeta. I ne samo sigurnu zonu u kojoj su kriminalcima, poput Qazima Osmanija Felixa i Behgjeta Paccolija nezakonito izdavane hrvatske putovnice, nego je stvorio sigurnu zonu za pranje kriminalnog kapitala međunarodnog organiziranog kriminala, koji je samo od 2003. godine do danas preko Hrvatske, a prema procjenama zapadnih sigurnosno obavještajnih analitičara, oprao više od 35 milijarda eura kapitala stečenog kriminalnim operacijama.
Problem je, usprkos brojnim podacima kojima su raspolagale zapadne sigurnosne i obavještajne službe uočen tek kada je Sanader pripadnicima organiziranog kriminalnog podzemlja omogućio pranje novca stečenog kriminalnim aktivnostima kroz operacije kupnje hrvatskih državnih obveznica i trezorskih zapisa Ministarstva financija. Dvije velike operacije iz 1990.-ih godina izravno su povezane s Ivom Sanaderom, te u njima treba tražiti i porijeklo osobnog Sanaderovog bogatstva, koje kasnije, uz sva propagandna nastojanja, i nije baš najspretnije uspio objasniti.
Radi se o operacijama pranja novca preko tajnih računa u Hypo Alpe Adria Banci Klagenfurt i pljačke sredstava iz Državnog proračuna preko tajnih računa otvorenih kod Hercegovačke banke. Sanaderova veza s Hypo Alpe Adria bankom Klagenfurt seže u davne devedesete godine, kada je upravo Sanader bio jedan od povjerenika Hypo banke za Hrvatsku i prema ovlaštenju Hypo banke raspolagao je desecima milijuna njemačkih maraka sredstava za plasiranje kredita po Hrvatskoj.Sanader bi nalazio „projekte“ u koje bi se „investiralo“, a zauzvrat je dobivao u gotovini pozamašne iznose kao proviziju „ na ruke“ od Uprave Hypo banke u Austriji. Upravo Sanaderova veza sa Hypo bankom i čelnim ljudima te novčarske kuće, otkriva tajnu premijerova „poslovnog uspjeha“ u Austriji, koji mu je onda omogućio nezanemarivu financijsku ušteđevinu u devizama. Naravno, ne radi se o zakonitom poslu. Nego o poslovanju koje bi se po hrvatskim zakonima moglo nazvati „kamatarenjem“ ili lihvarstvom. Jednostavnim riječnikom: Ivo Sanader kamatario je Hrvatsku (i još to radi) za Hypo banku. Nakon toga, Sanader je prilikom službenog dolaska Hypo banke u Hrvatsku bio jedan od njihovih glavnih lobista u institucijama vlasti, te im je kao takav omogućio ne samo iznimno visoku kreditnu izloženost države prema Hypo banci, dakle lobirao je u Vladi kako bi se država zaduživala u tajnosti kod Hypo banke, a za to je dobivao pozamašne provizije od Uprave banke u Klagenfurtu na tajne račune koje su mu za tu prigodu otvorili u Austriji, nego im je omogućio i niz drugih velikih poslova. Jedan od najvećih svakako je preuzimanje Slavonske banke d.d. Osijek, u kojem je upravo Ivo Sanader odigrao presudnu ulogu, time što je sa predstavnicima Hypo banke Klagenfurt dogovorio način preuzimanja Slavonske banke d.d. Osijek, fiktivnim i nepostojećim kreditnim obvezama Slavonske banke prema Hypo banci Klagenfurt. Podaci iz dokumentacije koju skrivaju u Ministarstvu financija Republike Hrvatske jasno govore o razmjerima organiziranog kriminala i bilanci Sanaderovih kriminalnih aktivnosti.
Tako je, primjerice, samo preko tajnih kredita Hypo Alpe Adria Bank Klagenfurt Hypo banci Zagreb, oprano više od 11 milijarda kuna.Hypo banka u Hrvatskoj bila je dobro osmišljena praonica nezakonitog novca sa tajnih računa u Klagenfurtu, koji su plasirani u fiktivne investicije u Hrvatskoj preko fiktivnih kredita sa bankom kćeri, odnosno Hypo Alpe Adria Bankom d.d. Zagreb.Podaci iz tajne dokumentacije Hypo banke izvan svake sumnje ukazuju na činjenicu da Hypo banka u Hrvatskoj niti u jednom trenutku nije imala stvarni novac na raspolaganju, odnosno HAAB d.d. Zagreb je od svojeg osnutka bila u nelikvidnoj poziciji, a održavala se kao i njezine financijske operacije isključivo na nezakonitom kreditiranju u inozemstvu, odnosno do matične Hypo Alpe Adria Bank AG Klagenfurt.
Tako Hypo banka, čini se prema raspoloživim podacima ima na hrvatskom bankarskom tržištu uistinu specifičnu i jedinstvenu poziciju.To je banka bez vlastite lipe na računu, koja isključivo služi kao praonica nezakonitog novca sa tajnih računa u inozemstvu, koji se kao fiktivni krediti matične banke plasiraju i peru preko Hypo banke u Zagrebu.
Jednako tako financijskim operacijama pretvaranja duga po dugoročnim deviznim depozitima u dopunski kapital banke hypo banka je u Hrvatskoj oprala preko 200 milijuna eura.Istovremeno preko tajnih deviznih računa kod stranih banaka Hypo banka Zagreb je oprala više od 500 milijuna eura.Nezakonitim financijskim operacijama preko Slavonske banke d.d. Osijek, Hypo Alpe Adria Bank Klagenfurt oprala je čak 301 milijun 731 tisuću 800 eura.U aferi Brodosplit, tajnim operacijama preko Raiffeisenbank iz Austrije, oprano je četrdeset milijuna američkih dolara.
Tajnim operacijama preko računa pod zaporkom otvorenih kod Privredne banke Zagreb, iz Državnog je proračuna nezakonito izvučeno i oprano više od 500 milijuna eura.Dodamo li tome prihode duhanske mafije, koja je u Hrvatskoj godinama funkcionirala pod Sanaderovim političkim patronatom i zaštitom, a koja godišnje samo preko Hrvatske prokrijumčari najmanje 190 milijuna kutija cigareta, tada je iznos kriminalnih prihoda organiziranog kriminala čiji je Sanader sastavni dio, znatno veći. Tako se iznos operacija pranja novca samo u ovim slučajevima koje se izravno povezuje sa Sanaderom popeo na više od tri milijarde eura.
Zato mu treba (i njegovim nalogodavcima u pozadini…) poluga i na Pantovčaku koju je dosada držao klan Mesić-Karamarko-Osmani.

U prošlom dnevniku Neoprogresivan (u stilu financijskog i ekonomskog stručnjaka) je promovirao veoma “interesantnu” tezu o raznim Bilderbergima i trilateralama diljem svijeta koji humaniziraju čovječanstvo – bez njih bi se neuki međusobno poubijali. Ima jedna zgodna pričica kao ilustracija i antipod navedene teze koja ide otprilike ovako; Zamisli moj dragi “neoprogresivan” da ti u stan (kuću) uđe lopov i ponudi ti postotak od ukupno opljačkanog ukoliko mu olakšaš pljačku i pokažeš gdje su ti najvrednije stvari te da mu pomogneš to sve iznijeti do njegovog auta. Po logici stvari oni koji su spremni pomoći lopovima da ih opljačkaju su glupi ljudi – ili… Taj stan ili kuća je po iznijetim kriterijima naša Hrvatska bez obzira što se pod pojmom Hrvatska stvarno podrazumijevalo. “… those countries, i.e. the governments don’t have the capacity to conduct policy…”Direktne strane investicije i njihova podrška snishodljivim domaćim “spretnim”trgovcima dušama jesu oružje kojim močna globalna oligarhija  danas širom svijeta vara i pljačka narode u scenskoj predstavi u kojoj su “glavne” uloge podijeljene onim intelektualcima koji nisu u stanju da shvate “redateljsku” ideju. Kužiš sada moj “progresivni” retoriku tvojeg maga iz FED-a. Ali, aj’dmo to malo detaljnije izanalizirati i to na izvoru svih najvećih muka svijeta – Americi.Da li znate koja je najmoćnija institucija u SAD? Ne, nije američki predsjednik. Nije ni Vrhovni sud, ni CIA, ni FBI. Kongres i Senat, još manje.Najmoćnija instutucija u SAD je jedna privatna banka naziva Federalne rezerve – FED. To je banka koja “proizvodi” dolar i to na tone. Niste znali da je američka centralna banka privatna? Naravno, to danas ne zna ni najveći broj Amerikanaca. Ali kako je došlo do toga da američku novčanu valutu kreira privatna banka? Baš onako kako je to napravljeno prije 300 godina u Engleskoj.
Udruženi međunarodni bankari dugo su tražili način da svoj unosan “posao” sa kreiranjem novca ni iz čega ustoliče i u ovoj ogromnoj i obečanoj zemlji.  Tako su 1791. osnovali Bank of US. Amerika je tada bila kolonija podijeljena od strane nekoliko evropskih zemalja, a bankari su već imali razrađen sustav financijskog potčinjavanja skoro svih Engleskih kolonija osnivanjem privatnih centralnih banaka. Umjetnim izazivanjem kriza putem inflacije, stvarali su pobune, obarali vlade i financirali svoje političke pulene koji su im omogućavali eksploataciju te države. Ono što može novac, ne može ni najveća vojska.  Američki predsednik Endrju Džekson je, medjutim, odbio da im obnovi osnivačku povelju, nakon čega je 1836 . naprasno umro “neprirodnom smrću”. Financiranjem predizborne kampanje Vudro Vilsona, bankari su konačno imali “svog” predsjednika SAD. Vilson je 1913. godine progurao kroz Kongres zakon po kome privatna banka Federalne rezerve može da kreira dolar – iz NIČEGA. Richard Nikson je 1971. omogućio FED-u da za proizvedene dolarske novčanice ne mora imati zlatno pokriće. Od tada sve do danas, američka vlada mora pozajmljivati sa kamatom dolare od ove moćne grupe finansijskih mahera i tako stvara nacionalni dug. Iako je FED stvorena kao vladina agencija, država SAD nije dioničar ove banke, mada vlada ima formalno pravo nadzora nad njenim poslovanjem. Ovo pravo, međutim, vlada ne može ostvariti, jer joj dioničari to ne dozvoljavaju. Dioničari su 300 privatnih korporacija. Najveći broj dionica posjeduje 12 banaka koji su u vlasništvu nekoliko porodica.Jednostavno, FED tiska američke dolare i upravlja novčanom masom u opticaju, naplaćujući svoje usluge kamatama na kredite koje daje komercijalnim bankama. Jedini troškovi koje ona ima su vezani za štampanje dolarskih banknota. Tako štampanje novčanice od 100 dolara košta FED 50 -70 centi. Ali kamate kojima FED pravda te usluge daleko su veće. Također, kada SAD imaju budžetski deficit, FED štampanjem dolara “kupuje” taj dug kasnije zarađujući na kamatama. Inače štampanje dolara i kontrola njegove vrijednosti po Ustavu SAD pripadaju isključivo Kongresu. Ali, sjetite se riječi Majera Amšela Rotšilda:”Dajte mi kontrolu nad novcem u nekoj državi i nije me briga tko pravi zakone”.Pokriće koje ova banka ima je izvjesna količina zlata, ali nitko ne zna koliko je to točno. Zlato je rapoređeno u više trezora. Na primer, u San Francisku se čuva 1,6 milijardi dolara u zlatu. Ali danas novca u opticaju ima otprilike 730 milijardi dolara, što se stalno mijenja. Ukupne zlatne rezerve na svijetu procijenjene su na oko 200 000 tona. Naravno da u svijetu nema toliko zlata koliko je naštampano dolara, ali to nije ni važno jer zlato je također mjera za neku vrijednost. Ne možete ga ni jesti ni obući, niti se voziti u njemu. Ali što je onda pokriće kojim FED određuje količinu novca koju kreira i čak velikodušno prodaje čitavom svijetu? Čime SAD garantiraju vraćanje dugova, kad ne proizvode ni približno vrijednosti sa kojima raspolažu? Najveće pokriće FED -u su prije svega gradjani SAD, koji su zakonom naterani da plaćaju porez. To je upravo ono što je u stanju da stvara prave vrijednosti, to je – LJUDSKI RAD.
Ovo što ćete sad pročitati, djeluje zaista tragično za zemlju za koju čitav svijet vjeruje da je “najdemokratskija” i “najmoćnija” država na svijetu. Postoje podaci, što većina građana SAD ne zna, da banke štampaju na bankarskom papiru poseban serijski broj u obliku jedinstvene trgovačke oznake (UCC), u vidu certifikata, koji se čuvaju u svim državnim bazama podataka o građanima. Ovaj broj se stavlja na izdate certifikate o rođenju i vjenčanju građana SAD. Ovaj serijski broj je u obliku jedinstvene trgovačke oznake, sa svim pripadajućim podacima: gde se roba skladišti, kolika je količina, kakav kvalitet (starost, spol, imovinsko stanje “robe”). Ovo se počelo provoditi nakon velikog bankrota 1933. Da li to FED kao podlogu za novac koji izdaje i prodaje širom svijeta ima kao pokriće – građane Amerike? Genijalno, zar ne? Koliko Amerikanaca je ovako založeno, možete samo da nagađate.
Kako je ljudski radni potencijal idealan zalog za novac, jer ima praktično neograničenu vrijednost tj. moć da stvara vrijednost, bankari su kreirali i novu strategiju širenja svog bgatstva kojom bi ovaj potencijal maksimalno uvećali. Maksimalno znači proširiti se na čitav poznati svijet. To je upravo suština globalizacije, zapravo razlog stvaranja Novog Svjetskog Poretka. Jednostavno rečeno-još više robova u sustavu krupnog kapitala i moćnih transnacionalnih korporacija. Da građani u globalnom gulagu marljivo rade, ovi financijski genijalci, zapravo paraziti na tuđem radu, obavezali su ih (čitaj upregli) dugovima. Engleska riječ za posudbu je “mortgage”. Mort na francuskom znači smrt, a gage je zalog. Nije li riječ mortgage savršeno dobra sintagma?

Pored nacionalnog duga koji građani SAD-a otplaćuju kroz porez, oni se zadužuju i kao potrošači. Da bude sve privlačno i omamljujuće, smišljena je ideologija kojom se stvara i održava potrošačko društvo. Tako građani opijeni propagandom “zapadnog načina života”, zapravo su natjerani da kupuju i troše novac i za to uzimaju nove kredite. I sami sebi sve više stežu bankarsku omču oko vrata. Nacionalni dug SAD je danas blizu 9 trilijuna dolara (američki trilijun ima 12 nula). Vizualno, 1 trilijun u novčanicama od 1000 dolara čini hrpu visoku 100 kilometara. To je samo onaj dug koji je napravila država u ime građana. Kada se ovome dodaju i dugovi od poslovnih i potrošačkih kredita to je preko 45 trilijuna dolara. Ovaj potrošački mentalitet i kod nas se upravo uspješno finišira. Zato su nakon 5 . listopada 2000. i ušle ogromne količine novca (spekulativnog) u vidu takozvanih donacija i kratkoročnih potrošačkih kredita (laki keš), kako bi se građanska elita na vlasti “opila” potrošačkim životom. Primijetili ste da se u Hrvatskoj uglavnom ništa ne proizvodi, puno ljudi ne radi, a troši se. Odakle? Eto, sada znate i odakle i zašto. Ali, ako znate da je glavni potencijal – ljudski rad – neiskorišten, jasno vam je da nikakvog razvoja kod nas neće ni biti. Doći će samo dan kad će onaj tko drži financijsku slavinu jednostavno da je zatvori. Hrvatska danas ima ukupan nacionalni dug oko 60 milijardi dolara + cca 20 milijardi Kn unutrašnji dug. Izračunajte sami koliko ste i vi dužni samo po osnovu onoga što vas je država zadužila. Tome dodajte i vaš osobni dug, ako ste nasjeli na reklame i ušli u kupovinu automobila ili stana.Svaki građanin SAD-a uključujući i svako dijete krajem 2008. dugovalo je najmanje 245.479 dolara.Kako se stvorio taj dug koji i dalje vrtoglavo raste?Tako što privatna centralna banka FED kreira npr. milijardu dolara koje sa kamatom od 4% daje vladi SAD, i stvara nacionalni dug. Ovaj novac vlada distribuira komercijalnim bankama sa kamatom od 5%, koje ga dalje prodaju građanima i poduzećima sa kamatom 7 % ili više itd. Dakle, svako je u lancu napravio dug sa kamatom od istog novca (jednom milijardom) kreiranim iz NIČEGA. To je taj neispravan kalkulator koji stalno dodaje 7%.Da je ovakav sistem propast za Ameriku odavno su uočili i predsjednici, Džeferson, Džekson, Linkoln, ali i Kenedi.Američki predsednik Tomas Džeferson (1801 – 1808) još tada je izjavio: “Vjerujem da su bankarske institucije opasnije za našu slobodu od neprijateljskih vojski. Već su postale novčana aristokracija koja izaziva vladu”.Abraham Linkoln je pokušao da im ovu privilegiju oduzme, ali je ubijen 1865. Posljednji američki predsednik koji se spremao da bankarima stane na put bio je Džon F. Kenedi spremivši nov zakon o FED-u. Nakon njegovog ubojstva, 1963. prvo što je njegov nasljednik Lindon Džonson napravio bilo je povlačenje tog prijedloga zakona. Da posao sa izmišljenim (spekulativnim) novcem donosi veliku dobit, bankari su shvatili još u srednjem vijeku. Kako bi bilo lijepo kada bi mogli da stvaraju novac u velikim količinama i to da čine legalno za potrebe neke države. Radili bi onda bez rizika, kreirali ogromne sume novca, a štitila bi ih državna vojska.Pored lijepih želja, medjutim, surova realnost tadašnjih bankara je bila što su zbog svojih novčanih špekulacija mnogi došli na veoma loš glas. Kako su bankari u to vrijeme uglavnom bili Židovi (bezemljaši izbjegli iz raspadnutog Hazarskog carstva u područiju Kavkaza, kao i izbjegli Judejci, kojih je najviše bilo u Italiji i Španjolskoj) čitav židovski narod bivao je sistematski protjerivan iz skoro svih evropskih država zbog – lihvarenja.Ipak, udruženi bankari vrebali su svoju priliku. Kako su već imali pozamašan imetak stvoren kupovinom stvarnih dobara, otvoren im je bio pristup u mnoge visoke vladarske krugove europskih dinastija 17. stoljeća. Tu su osobnim poznanstvima, vezama i sitnim financijskim uslugama neki od njih dobili naklonost utjecajnih pojedinaca na engleskom, francuskom, nizozemskom i njemačkom dvoru.U stalnim dinastičkim obračunima oko prijestolja, pretendentima je uvek bio potreban novac za rat. Zato su udruženi nizozemskii i engleski bankari odlučili da financiraju dolazak na neko utjecajno prestolje njima naklonjenog vladara. Financirali su Vilijama od Oranža (Oranskog) da silom svrgne dinastiju Stjuarta, koja im dugo nije omogućavala da se razmašu u svom “poslu”. Tako je na englesko prijestolje stigao kralj Vilijam III. A kako bi se odužio svojim financijerima, jer bankari nikoga ne financiraju bez interesa, novi kralj im je omogućio da sa izvjesnim zlatnim depozitom otvore svoju privatnu banku, koja bi dobila status centralne banke Kraljevine. Tako je 1694. nastala Engleska Banka (Bank of England), prva privatna banka u svijetu koja je dobila legalno pravo da kreira novac. U osnivačkoj povelji Banke stoji i čuvena rečenica: “Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona kreira iz NIČEGA (out of nothing)”. Imena najvećih dioničara Engleske Banke nikada nisu otkrivena. Zna se samo da su preuzeli obavezu da uplate 1,2 miliona funti u zlatu i tako kupe svoj udeo. Uplatili su samo tri četvrtine od miliona. Ipak, bez obzira na tu “malu manjkavost” banka je 1704. počela da prodaje svoje akcije i tako počela da uvećava početni kapital. Naravno, odmah je krenula i da daje novčane pozajmice. Ipak najveći i najbolji klijent Banke postala je sama država, jer je za sva plaćanja morala da uzima kredit od Banke. Sa kamatom, naravno. Posebno ako je htjela da ratuje. Tako umjesto da vrijednost novca u opticaju u Engleskoj bude zasnovana na radu i proizvodnji i razvijanju vlastite ekonomije u skladu sa ukupnim nacionalnim bogatstvom građana, Engleska je počela da uzima kredite kod privatne banke i zadužuje se ogromnim kamatama. To je u Engleskoj Banci registrirano kao nacionalni dug. Ove kamate i dugove su zapravo otplaćivali građani putem poreza, a kada bi otplata državnog kredita kasnila slijedile su i zatezne kamate, pa je država morala da povećava takse i još više globi narod. Naravno, tu su bila i “velikodušna” bankarska odlaganja za vraćanje duga (reprogram) kao i novi krediti kojima bi se otplatili dijelovi starih dugova koji nisu reprogramirani. Jer šta je još jedna novčana pozajmica za banku koja novac izmišlja? Ali, narod o tome nije ništa znao. Građani su čak vjerovali da je Engleska banka njihova nacionalna banka, a ne privatna banka družine međunarodnih lihvara. I naziv “Engleska Banka” imao je za cilj da građane drži u takvom uvjerenju.
Novac je zamjena za neku vrijednost, ali sam po sebi nije vrednost. Kažemo da neko vrijedi onoliko koliko ima novca. Na žalost, to nije točno, jer neko novac može imati, a da ne posjeduje nikakve vrijednosti koje se tim novcem mjere. Na primer, neko na tržištu proda svoju robu ili svoj rad i zamijeni je za novac, a neko može novac da dobije, kao poklon ili da ga ukrade. Za taj novac on nije razmijenio nikakvu vrijednost. Što je vrijednost? To je ono u čemu je sadržan neki rad i materijal i što se na tržištu razmjenjuje za drugu robu. Sam novac je papir koji se ne može ni jesti ni obući. On se samo može zamijeniti za ono što vam je potrebno – hrana, automobil, građevinski materijal… Kako je u razmjeni velikih količina robe fizički nemoguće nositi sa sobom svu robu, trgovci su odavno došli na ideju da vrijednost robe iskazuju nečim lakšim za nošenje. U početku je to bilo zlato, ali je i ono postalo u trgovini većim vrijednostima preteško i opasno za nošenje. Tako su trgovci počeli zlato da deponiraju kod zlatara, a ovaj im je na taj deponirani iznos izdavao papirnatu priznanicu. Vremenom su ljudi sve više baratali priznanicama, pa je zlato sve duže stajalo kod zlatara u sefu. Za to čuvanje zlatar je naplaćivao neki mali iznos. Uočivši da se u trgovini čak 90 % transakcija obavlja papirima i da zlato trgovaca stoji deponirano mjesecima, pa i godinama, zlatari su došli na ideju da počnu da ga na odredjeno vreme iznajmljuju (uz malu kamatu naravno) ili prodaju onima kojima je bilo potrebno.
Bio je te početak bankarstva, koje je funkcioniralo na principu zlatarevog rizika. Naime zlatar je pretpostavio da se neće dogoditi da svi oni koji su deponirali kod njega zlato, istog dana dođu da svoje zlato podignu.
Naravno, količina zlata ili papirnatih priznanica kojima se mjerila vrijednost robe bila je rezultat općeg prihvaćanja takvog načina razmjene robe. Za to je garanciju davao vladar u državi ili gospodar posjeda, odnosno centralna banka. Ukupna vrijednost dobara u čitavoj državi mjerila se određenom količinom zlata. Kada je za zlato izdavana papirnata priznanica, vladar je garantirao pečatom da se sa takvom priznanicom može kupiti određena količina robe.
Ali, jednog dana je neki mudri bankar riješio da izda lažnu priznanicu. Zapravo je na istu količinu deponiranog zlata, počeo izdavati više priznanica, računajući naravno da pravi vlasnik zlata neće još doći. Za izdate priznanice bez stvarnog pokrića, zlatar je naplaćivao svoju sitnu proviziju. Tog trenutka je zlatar kreirao zamjenu za vrijednost koje nije bilo, odnosno stvorio ju je – IZ NIČEGA. Ovo je, naravno, bila prijevara, ali na toj prijevari i danas legitimno posluju i sve banke svijeta. Što se događa kada odete u banku po kredit od 100 000 €? Banka vam jednostavno na račun upiše 100 000 €. I to je sve. Taj novac ni od koga nije uzet da bi bio dat vama, iza tog novca ne stoji ničiji rad, ničija roba, ničije zlato, več je taj novac jednostavno izmišljen – KREIRAN. Taj novac je, medjutim, postao vaš dug. I taj dug je stvaran. Da bi ste taj dug vratili, vi ćete morati nešto stvarno da stvorite i prodate. Dakle banke, jednostavno novac izmisle, posude vam uz kamatu, a onda sa tim izmišljenim novcem kupuju stvarnu vrijednost – zemlju, robu, naftu, kuće i, naravno, vaš rad. Vi zapravo svojim radom godinama otplaćujete svoj dug, a rad bankara sveo se na to da vas zadužuju i prodaju vam svoj papir. Djeluje nevjerojatno, zar ne? Na žalost to je istina. Ono što je još gore, niste postali bankarski dužnik samo kada ste vi sami uzeli kredit, već i kada je to učinila i vaša država u vaše ime, kod istih bankara. Ali zašto je država to učinila? Zar nije mogla sama da poveća novčanu masu i kreditira neke javne radove, ako joj je potreban vaš rad? Svaka država zato ima centralnu banku, koja se baš time bavi – kreiranjem zamjene vrijednosti nacionalnog bogatstva. Zašto kamate, zašto strane privatne banke? Reći da u državi ne možete da pokrenete neku proizvodnju jer nemate novac je kao kada bi ste rekli da ne možete da pravite put, jer nemate kilometre (!). Na žalost, država, ne samo naša, natjerana je da uzima kredite. Tko je na to tjera? Pa upravo bankari. Kako bi inače prodali stotine miliona i milijardi svojih izmišljenih vrijednosti? Ali kako bankari to uspijevaju?
E, da bi ste to shvatili, moram vas vratiti malo u povijest. Veoma je zanimljivo. Da li možete pretpostaviti koliko su bankari novcem kreiranim iz NIČEGA kupili stvarnih dobara i koliki je rad desetina milijuna građana Engleske njima donijelo dobiti i bogatstva? Danas oko 40 % bruto nacionalnog dohotka Velike Britanije ide na otplatu dugova. Velika Britanija je tek nedavno otplatila dug koji je država napravila ratujući sa Napoleonom prije dvjesto godina.  Nakon Drugog svjetskog rata, Engleska Banka je nacionalizirana, ali to moć Bankara nije umanjilo jer su već stekli ogromna bogatsva, a kapital investirali dalje u sve privredne i financijske tokove Britanije i drugih država širom svijeta. I naravno otvorili mrežu privatnih banaka kojima i dalje zadužuju građane. Svjetska banka je jedna od njihovih financijskih tvorevina. Baš kao i MMF. Tako samo u Velikoj Britaniji dug građana bankarima danas iznosi 1,1 trilijun funti. To je broj sa 18 nula. Ovaj dug se svake tri minute u 2008. godini povećavao za 1 milion funti. Da li ova količina novca ima veze sa uvećanjem nekih stvarnih vrijednosti? Naravno da nema. To je izmišljen, odnosno, spekulativan novac. On se umnožava nevjerojatnom brzinom. Kao kada bi ste na kalkulatoru na svaki pritisak nekog broja dodavali sedam. Svi brojevi koje bi ste ubacivali astronomski bi se svaki put uvećavali. Tako se kod bankarskog novca, koji uvek prati i kamata, on bez kontrole uvećava. I to je najveća legalna prijevara u povijesti čovečnstva. To je beskonačna igra brojki, zaduživanja i stvaranja i prodavanja vrednosti koje NEMA. I, naravno, prisvajanje pravih vrijednosti, bez ikakvog rada. U ovoj igri je danas čitav svijet. Prije samo 50 godina smatra se da je u svijetu bilo oko 5 % spekulativnog novca. Danas procjene kažu da ga ima od 60 do čak 90 posto. SAD, “namoćnija” i “najbogatija” zemlja, danas ima ukupan dug, 22 trilijuna dolara. Japan je druga u svijetu najbogatija ekonomija i ima nacionalni dug oko 3 trilijuna dolara. U astronomskim dugovima grcaju i sve ostale države u svijetu. Za države najveći problem nastaje kada bankari sa takvim novcem počinju da prisvajaju prave nacionalne vrijednosti u nekoj zemlji: naftu, rude, zemlju, investiraju u saobraćaj, telekomunikacije, poljoprivredu i ostale strateške djelatnosti… Kada ovakav novac, bankarski, uđe u financijske tokove neke države, on jednostavno isisava nacionalno bogatsvo te države i prelijeva ga u ruke bankara. Država tada gubi moć upravljanja nad vlastitom ekonomijom jer više ne može da procjenjuje stvarnu vrijednost bogatsva kojim raspolaže. Zato je najčešće citirana rečenica ona koju je izgovorio osnivač najmoćnije bankarske dinastije danas, Majer Amšel Rotšild : “Dajte mi kontrolu nad novcem u nekoj državi i nije me briga tko pravi zakone”. Američki kongresmen Luis. T. MekFejden, koji je više od deset godina bio predsjednik Komiteta za bankarstvo i monetu, za bankare je rekao da su “mračna piratska skupina koja bi čovjeku prerezala vrat da bi mu uzela dolar iz džepa… Američki narod je njihov plijen”. Nekadašnji gradonačelnik Njujurka Džon. F. Hajlen bankare je još 1911. nazivao “nevidljivom vladom koja kao ogroman oktopod svojim razgranatim pipcima gmiže po gradovima, državama i čitavom narodu…”. Sada vam je jasno zašto su i kod nas, u Hrvatskoj, nakon “demokratskih promjena” (koje je financirao financijski špekulant Soroš i dijaspora) nikle strane banke, a ne tvornice sa novim radnim mjestima, kako je građanima obećavala “reformska i demokratska” vlast. To je REFORMA koju naše društvo mora sprovesti – da svoja nacionalna dobra, resurse i rad građana – isporuči bankarima i njihovom transnacionalnim korporacijama. U tome naravno glavne poluge vuče Medjunarodni Monetarni Fond. A glavna izvršna poluga je Vlada Hrvatske, na žalost. Sve dok građani budu uzimali kredite i za njih kao hipoteku zalagali prave vrijednosti – plodna zemljišta, kuće, škverove, nacionalno bogatstvo će se smanjivati. Jer ako kredit ne otplatite, vaša hipoteka ostaje banci. A kuća i njiva su, za razliku od novca koji je samo mjera neke vrijednosti (u ovom slućaju nepostojeće) – prava vrijednost.

Oproštajno pismo najmilijem o d svih

A di će nam sad Štengl? Tko će nam ga uzet? Plačem evo skoro mjesec dana. Ni pisat nisam mogao.

Dragi naš, nemoj nam molim te odlazit u Lepoglavu, kopaj rukama i nogama da ostaneš s nama, a onom zamaskiranom dobrici Šoti namjesti nešto da ostane u onoj svojoj veterinarnici jer mi ovdje ne znamo kako ćemo bez tebe i tvojih suradnika/saradnika. Svi su nam srcu prirasli. Tko će trg završit? Ovi drugi? Ma kaki, čovječe, ne može to bez tebe, pa zar ne vidiš da su rokovi već tri put probijani otkako su tebe stavili na dno liste. Čvrsta ruka tu treba. Krv koja udara u lice svaki put kad te netko naljuti, oči koje zaiskre svaki put kad ti netko stane na put, o onim ženetinama općenito da i ne govorimo, šake koje se stežu na svaki spomen neposluha. To neće više nitko moć ponovit, tu energiju, tu sreću kad nekog zajebeš, sjebeš, odjebeš. Nadjebat si mogo rijetko, priznaj.

Jebate, kad se sjetim onog sendviča – ti u sredini, iznad tebe Dokmanović, ispod tebe Hadžić (il možda obrnuto, puno je godina prošlo pa se više ne sjećam redosljeda, al ko danas jasno vidim da si upravo ti bio u sredini) srce mi zaigra od uzbuđenja. E to je bila trojka snova na izbornoj listi komunista. Vas troje ko tri cvjeta, tri junaka, tri druga. Da je povijest skrenula uljevo di bi vam bio kraj. Da je samo ona bagra kako si tada nazvao hrvatske branitelje shvatila da koji kapacitet u ovoj trojki leži, ti bi i dan danas bio glavni. Ne bi doduše bilo HDZ-a (koji tebi i nije neka stranka jebaji ju, al je poslužila jelda), al, siguran sam, ti bi u ime svoje partije koju nikad nisi prežalio bio šest put bolji/gori (ovisi na kojoj ste strani crte cijenjeni čitatelji).

Moram ti reći da sam svoje najbolje i najvjernije izvore imao upravo u tvojim najbližim suradnicima, da su mi rekli i ono što ne sanjaš da je moguće i da ćeš mi jako nedostajat. Još uvijek gajim nadu da ćeš nać načina nekako ostat s nama na vodećoj, vidljivoj poziciji, da nam još više Vukovaraca vratiš u grad. Ne uspiješ li, opraštam se od tebe ovim pismom i znaj da ću te uvijek u sjećanju nosit.

Voli te tvoja Sjenka i iskreno se divi količini zla koje mali čovjek poput tebe može akumulirati. Priroda je svemoguća

A ti Zvonko Hodak koji si kum doživotnog ropstva jednog nevinog građanina – do smrti ćeš nositi karmu ubojice svoje kćeri…

Na pisanje ovog posta potaknula me sve veća aktivnost aviona koje sam primijetio da učestalo ostavljaju široke i dugačke bijele tragove po čistom plavom nebu i još veće (ogromno) neznanje/neiformiranost ljudi po tom pitanju! Jeste li u zadnje vrijeme odvojili par trenutaka i pogledali prema nebu? Jeste li uočili nešto neobično? Nešto ‘čudno’? Jeste li se zapitali zašto toliko aviona konstantno preletava nad vašim domovima i ostavlja bijele tragove koji se sve više šire a da vi ne znate NIŠTA o tome?
Ako je vaš odgovor NE!, onda bolje protrljajte oči i počnite čitati sljedeće retke! Radi se o VAŠEM zdravlju, radi se o VAŠOJ budućnosti i kvaliteti VAŠEG života! Nemojte odmah reći: ‘Ma, ovaj opet brije! Napadaju ga teorije zavjera i stalno nas pokušava uvjeriti u svoje apokaliptične fantazije!’ Uzmite malo vremena i pročitajte ove informacije i onda zaključite što je za vas istina! Uključite svoju INTUICIJU, onaj osjećaj (glas) duboko u vama koji vam govori što je tako a što nije! Zaboravite na pojmove ‘vjerojatno‘ i ‘nevjerojatno‘. Odavno smo trebali napustiti te naivne obrasce razmišljanja! Nemojte se zanositi iluzijom poput one ‘oni nam to nikada ne bi učinili’, ili ‘to su gluposti’ i slično. Kada prihvatite činjenicu da NIŠTA nije NEVJEROJATNO, moći ćete jasnije sagledati svijet oko sebe, moći ćete vidjeti što se krije iza ‘ZAVJESE’.
Dakle, evo o čemu se radi:

KEMIJSKE MLAZNICE (CHEMTRAILS)

Već duže od nekih 8 godina, tzv. “tajna vlada” vrši intenzivno “zaprašivanje” stanovništva ove planete iz zraka. Radi se o letjelicama, za te svrhe specijalno modificiranim, koje sa velikih visina izbacuju, odnosno, raspršavaju određene biološke agense čiji je točan kemijski sastav zasad nepoznat, kao i sama svrha zbog koje se ovakva jedna operacija obavlja. Bez obzira na mnoge žalbe građana, pogotovo u USA, postojanje je “>ovakve jedne operacije zvanično se negira a svi oni koji o ovome javno pričaju automatski se svrstavaju u kategoriju konspirativnih teoretičara. Normalne mlaznice nastaju od ispušnih plinova izbačenih iz turbina avionskih motora. One se na visini preko 10000 metara pretvaraju u ledene kristale i normalno se mogu održati u zraku najviše 20 minuta. Za razliku od njih, kemijski mlazovi ostaju visiti u zraku vrlo dugo i onda se polako šire i poveziju, formirajući oblak tipa cirus. Mlaznice se polažu najčešće u obliku znaka X ili rešetke. U knjigama Death from the Skies i Healing Codes for the Biological Apocalypse, Dr Len Horowitz tvrdi kako se radi o raspršivanju priona, bjelančevina koje su u stanju da se pod određenim okolnostima pretvore u kristale, a onda onda “>zavisno od toga kojim se frekvencijama izlože, oni izazivaju određene bolesti kao kao “>npr. bolest ludih krava, Creutzfeld Jacobs Sindrom, i cijeli niz iz “>drugih zdravstvenih poremećaja jer “>je “>kod ljudi i životinja. Prema Horowitz-u, nakon što se sva sva “>populacija planete inficira prionima, onda je je “>dovoljno da se određeni regioni izlože elektromagnetnim valovima specifičnih frekvenicija, uz pomoć tzv. HAARP sistema, preko tornjeva za mobilnu telefoniju, GWEN tornjeva itd. – i da ljudi u toj regiji obole od određenih bolesti ili da se njihov um uz pomoć kristala koji im se nalaze u mozgu – programira. Postoje i neke indikacije da bi se ovdje je “>moglo raditi i o umjetnom induciranju genetske mutacije kod čovjeka. Prema nekim teorijama, uz pomoć chemtrails-a se kreira i tzv. neutralna šupljina između zemlje i stratosfere kroz koju se mnogo lakše mogu emitirati tzv. ELF valovi (ekstremno niskih frekvencija) koji između ostalog utiču na rad mozga i imaju potencijal promjeniti stanje stanje “>svijesti čovjeka. Mnogi tvrde kako ne možemo ni biti više mentalno programirani nego što to u ovom ovom “>momentu jesmo, te odbacuju ovaj dio teorije u vezi mentalnog programiranja, dok se namjerno uzrokovanje određenih bolesti uzima u obzir komponente “>kao kao “>jedna od mogućih metoda kojom tzv. “tzv “>tajna vlada” planira riješiti se suvišne populacije, odnosno, da kontrolira broj stanovništva naše planete, jer je to, navodno, i jedan od glavnih elemenata tzv. Novog Svjetskog Poretka. Postoji i teorija da se u ovom slučaju radi o onemogućavanju otvaranja portala (između 3D i 4D) koji bi navodno nastali djelovanjem “galaksijkog supervala” te osigurali većem dijelu populacije da zajedno sa ovom planetom pređe na jedan viši nivo postojanja (tzv. – izlaz iz “podruma”). Istovremeno bi kemijske komponente kao i bakterije, koje se nalaze u chemtrails-ima onemogućile promjene na našoj DNA, koje bi prirodno nastale pod utjecajem onog vala i koje su preduslov za jedan takav “kvantni skok”. Utjecajem svih ovih kemijskih i bioloških agenasa na čovjekov organizam osiguralo bi se da on ostane i dalje funkcionirati ispod praga svjesnosti. Sa viših nivoa postojanja gledajući, ono što mi podrazumjevamo pod “svjesnošću” – sa pravom svjesnošću nema mnogo mnogo “>veze, tj. radi se o našoj kako kolektivnoj, tako i individualnoj – nesvijesti. (Ovo će već biti malo teže mnogima za razumjeti, jer su sva naša vjerovanja, stanje svijesti, kao i tzv. “koncenzus realitet” veoma vješto inducirani od strane jednog kontrolnog sistema koji se sastoji od dvije komponente, od kojih je jedna hiperdimenzionalne prirode, dok njegova druga komponenta još uvijek spada u tzv. “3D”, a nekima je poznata pod imenom – iluminati. Ta naša vjerovanja često nemaju nikakve veze sa objektivnom realnošću.) U svakom slučaju, kratko nakon raspršivanja ovog spreja iz zraka mnogo ljudi u zahvaćenim područjima oboli od raznih respiratornih poremećaja kao i bolesti sličnoj gripi. Sve je to praćeno i povećanim mortalitetom kod kod “>starijih osoba i djece. Također se kod stanovništva javlja i jedna opća letargija, kao i neki drugi simptomi oboljenja nervnog sistema. Također je primjećeno da područja koja se redovno zaprašuju postaju sušna te je to navelo mnoge da zaključe kako se ovdje radi o modifikaciji klime. Čini se ipak da je izazivanje suše samo jedan od sporednih efekata kemijskih mlazova.

Kemijski sastav

Već odavno jedna veća grupa ljudi prati ove nebeske aktivnosti, uzima uzorke iz iz “>tih kemo-mlaznica i prema nalazima iz nekih privatnih laboratorija, u njima se nalaze različiti biološki i patogeni agensi, od mikroorganizama pa do određenih metala kao što su npr. soli barija i aluminijske čestice mikronskih dimenzija.

Do sada u ovim kemijskim mlaznicama pronađeni su sljedeći agensi:
1 Pseudomonas Aeruginosa – bakterija koja napada većinom respiratorni sistem čovjeka
2. Pseudomonas fluorescens – izaziva infekcije krvi i respiratornog sistema
3. Serratia marcescens – upala pluća, upala upala “>mozga, upala srčanog mišića
4. Mycoplasma fermentes incognitus – vrsta patogenog mikroorganizma za koju se pretpostavlja da je bio-inžinjerirana u američkim vojnim laboratorijama i koja je pronađena kod 45% američkih vojnika koji boluju od tzv. golfskog sindroma
5. Streptomyces i druge vrste gljivice
6. Neke vrste kvasaca
7. Određene bakterije koje sadrže specifične enzime koji su u stanju izmjeniti genom čovjeka
8. Soli barija
9. Aluminij – čestice mikronskih dimenzija (interesantno je da ljudi koji pate od Alzhajmerove bolesti imaju veću količinu aluminija u mozgu)
10. Ethylene dibromide (dibrometan) C2H4Br2 – kancerogeni dodatak za gorivo i insekticid, mirisa sličnog kloroformu; izaziva depresiju CNS-a, edem pluća i nadražava sluznicu respiratornog trakta; čini se da je on uzročnik i karakterističnog kašlja (“chemtrail kašalj”) koji se javlja kod ljudi nakon zaprašivanja određenog područja
11. Dehidrirane ljudske crvene i bijele krvne ćelije (eritrociti i leukociti)
12. Fibrozni filamenti (njihova uloga je navodno da omoguće određenim mikroorganizmima koji se nalaze u ovoj kemijskoj smjesi da živi stignu do zemlje, jer bi ih normalni atmosferski uvjeti uništili. Tako se na područjima zaprašivanja mogu naći smeđe fibrizne niti slične paučini koje su vrlo toksične.)
13. Virusi i prioni nisu zvanično potvrđeni; njihovo prisustvo se samo nagađa

O čemu se točno radi, za sada možemo samo nagađati. S obzirom na trenutno stanje svijesti većine ljudi, teško je za očekivati da će se u dogledno vrijeme stati na put ovim manipulatorima života na našoj planeti.Kraj…svemu ovome nećemo vidjeti sve dok većina nas, koji sebe smatramo svjesnim, postavlja sebi pitanje tipa: ’Kako ja ovo nisam znao/la?!?’

Ne bih se baš složio sa tvrdnjom ove zadnje rečenice, jer ljudi ne mogu znati sve ono što se od njih sustavno skriva, ali ono što bi nas zaista trebalo zabrinjavati je to da jednom kada su upoznati sa situacijom ljudi obično kažu: ’Baš me briga, nek ostavljaju tragove kakve god hoću!’
U tekstu gore nije navedeno da su u uzorcima kišnice u zaprašivanim područjima (prvenstveno SAD-a) pronađene još i doze titanija, kalcija i magnezija.
Postoji još nekoliko pretpostavki o svrsi ovog tajnog i ilegalnog projekta koji provodi ’svjetska vlada’. Jedna od njih tvrdi da je cilj ispuštanja ovih chemtrails-a izmeđuostaloga uzrokovanje elektroosjetljvosti tla, što bi u konačnici dovelo do toga da na tako tretiranom tlu može uspjeti samo GMO hrana!
Više o tome pročitajte u tekstu pod nazivom YOUR LIFE AS A HUMAN TEST SUBJECT
Druga pak teorija uključuje namjeru upravljanja vremenskim prilikama do 2025 godine putem HAARP sistema! Više o tome pročitajte u tekstu pod nazivom STORMY WEATHER – THE GOVERNMENT’S TOP-SECRET EFFORTS TO CONTROL MOTHER NATURE

Mislim da ste kroz ovaj post dobili sliku o tome što se zbiva! Ljudi, prijatelji koji čitate ovaj blog, opet ću vas zamoliti PROBUDITE SE! Pogledajte u nebo nebo “>prvom prilikom kada nebo bude čisto, plavo i sunčano! Nije vrijeme za nevjericu i odmahivanje rukom! Ako odmahujete rukom na sustavno uništavanje vas samih, kako možete očekivati boljitak u bilo kojem području života? Kako možete očekivati boljitak vaše djece (ako vam već nije stalo do vas samih) ako žmirite na ono što vam rade bez vašega znanja?

Evo nekoliko vrlo zanimljivih primjera kako se chemtrails-i razvijaju u periodu od 2-3 sata nakon što ih se ispusti u atmosferu.

Ovo je klasičan primjer kako se nekome tko nije pažljiv mogu potkrasti oblaci kojih prije jednostavno nigdje nije bilo! Vaše je pravo da znate što vam (i nam) se svima događa iznad glave!

Više o Chemtrailsima:
Chemtrails Data Page
Aerosol Crimes & Cover Up
Educate Yourself – Chemtrails, an Introduction

Blizanci

The number parsing:

[9][22]: [11][9][12][17][22][24][7] [13][26][26][24][1][26][26][15]

[8][7][26][7][6][8] [25][9][18][22][21][18][13][20], [8][22][11][7] [7][4][22][13][7][2]-[7][4][12]

[4][22] [26][9][22] [13][12][4] [24][12][13][24][15][6][23][18][13][20] [21][22][26][8][18][25][18][15][18][7][2] [8][7][6][23][18][22][8] [26][13][23] [11][9][22][15][18][14][18][13][26][9][2] [9][22][8][22][26][9][24][19] [21][12][9] [11][9][12][17][22][24][7] [13][26][26][24][1][26][26][15]. [26][13][26][15][2][8][18][8] [18][13][23][18][24][26][7][22][8] [26] [19][18][20][19] [11][9][12][25][26][25][18][15][18][7][2] [12][21] [8][6][24][24][22][8][8], [26][13][23] [8][14][26][15][15]-[8][24][26][15][22] [11][9][12][7][12][7][2][11][18][13][20] [19][26][8] [25][22][20][6][13]. [26][8] [12][21] [13][12][4] [4][22] [26][9][22] [8][22][5][22][9][26][15] [4][22][22][16][8] [25][22][19][18][13][23] [8][24][19][22][23][6][15][22], [25][6][7] [26][9][22] [4][12][9][16][18][13][20] [7][12] [24][12][15][15][22][24][7] [23][26][7][26], [9][22][8][12][6][9][24][22][8] [26][13][23] [7][22][24][19][13][12][15][12][20][18][22][8] [7][19][26][7] [4][12][6][15][23] [26][24][24][22][15][22][9][26][7][22] [7][19][22] [11][9][12][17][22][24][7] [25][2] [7][19][18][9][7][2] [11][22][9][24][22][13][7].

[24][12][8][7] [26][13][26][15][2][8][18][8] [8][19][12][4][8] [7][19][26][7] [18][13][7][22][9][13][26][15] [9][22][8][12][6][9][24][22][8] [12][13] [19][26][13][23] [26][9][22] [8][7][18][15][15] [18][13][8][6][21][21][18][24][18][22][13][7]. [26][15][15] [26][5][26][18][15][26][25][15][22] [9][22][8][12][6][9][24][22][8] [19][26][5][22] [25][22][22][13] [9][22][26][8][8][18][20][13][22][23] [7][12] [13][26][26][24][1][26][26][15] [4][19][22][9][22] [11][12][8][8][18][25][15][22].

[4][22] [26][9][22] [24][12][13][7][18][13][6][18][13][20] [4][18][7][19] [22][3][18][8][7][18][13][20] [21][6][13][23][18][13][20] [8][7][9][26][7][22][20][18][22][8] [26][8] [11][22][9] [7][19][22] [11][9][22][5][18][12][6][8] [21][6][13][23][18][13][20] [14][22][7][19][12][23][8] [9][22][11][12][9][7] [26][13][23] [26][13][7][18][24][18][11][26][7][22] [21][6][15][15] [21][6][13][23][18][13][20] [15][22][5][22][15][8] [4][18][15][15] [25][22] [9][22][26][24][19][22][23] [25][2] [3][10] [20][11], [18][21] [13][12][7] [8][18][20][13][18][21][18][24][26][13][7][15][2] [8][12][12][13][22][9].

[26][15][15] [8][7][26][21][21], [11][15][22][26][8][22] [13][12][7][22] [7][19][26][7] [7][19][18][8] [12][5][22][9][5][18][22][4] [18][8] [22][2][22][8] [12][13][15][2] [26][13][23] [8][19][12][6][15][23] [25][22] [23][22][15][22][7][22][23] [26][21][7][22][9] [9][22][26][23][18][13][20].

Može li se smisleno dekodirati navedeno

Potaknut sadržajem knjige Gomorra – Roberta Saviana te javljanja svojevrsne grižnje savjesti zbog nedijeljenja izvjesnih osobnih saznanja koja mogu malčice razbiti okoštali obrazac hrvatskog prokletstva zasnovan na “politici društvenih snaga” i posljedica djelovanja istih – i samo tih istih napravio sam ovaj tekst koji je svojevrsna hereza ustaljenog razmišljanja u političkoj Hrvatskoj, ali to prihvaćam kao eventualnu cijenu bezkrupuloznog otpora onih čije djelovanje i služenje zericu gurnuh na površinu radi ocjene i blagog milovanja. Tekst je kompilacija mnogih saznanja, dokumenata, objavljenih tekstova, povjerljivih poruka, poanti kao posljedice osobnog sudjelovanja, … Konačnu poruku koju odašiljem tekstom dajem kao predložak za razmišljanje na temu – može li se od stabla vidjeti šuma! Tekst ne pretendira da silom netko mora vidjeti šumu (strah i neizvjesnost) – njegova je odluka da iz sigurnosti (komocije) i dalje gleda samo stabla.

“Obavještajna zajednica” SAD po nalogu upravljačkih oligarha već od druge polovice sedamdesetih godina prošlog stoljeća u kontinuitetu radi na projektima preoblikovanja država i struktura vlasti u svijetu (osobito u onim zemljama gdje SAD imaju svoje strateške interese). U kontekstu ovog dnevnika kada govorim o SAD-a ne govorim nužno o državnom ustrojstvu već o komplotu faktične moći “sive zone” artikulirane u i iz podrućja kojeg prepoznajemo kao SAD. Njezin utjecaj posebno je dominantan u: NATO-u, Ujedinjenim Narodima, svim agencijama UN-a, Međunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci, Svjetskoj trgovačkog organizaciji (WTO), u grupi zemalja G8, jedina su zemlja koju nitko ne može spriječti da svugdje u svijetu po vlastitoj procjeni vojno intervenira, trenutno su jedina zemlja s globalnom obavještajnom zajednicom, još uvijek su matična zemlja svjetske valute (američkog dolara).Novi svjetski poredak u svojoj primjeni neće priznavati tradicionalni suverenitet koji proizlazi iz naroda, već će nametnuti mutirani oblik državnog suvereniteta koji proizlazi iz odnosa države prema globalnom poretku. Volja naroda više neće uvjetovati ponašanje upravljača državom, već će njihove postupke uvjetovati volja globalne vlasti.. U protivnom će biti izolirane i ignorirane. ..
U tom kontekstu treba doživljavati i EU kao jedan krak globalne hobotnice Paneuropskog pokreta koja puzajućom strategijom ima zadatak sve institute globalne države na starom kontinentu “demokratski podjarmiti” s naglaskom na klasteru koncentrirane političke moći, valuti i središnjoj banci. Ako kontrolirate valutu i središnju banku, kojoj su sve druge banke podređene, tada kontrolirate i čitavu Europu.Nedvojbeno je kako je trenutno politički, ekonomski, geostrateški, teritorijalni koncept Europske unije, zapravo usmjeren gašenju nacionalnih država preko priče o euroregijama i uništavanju europskih nacija.
Umjesto stare ideje “Europe slobodnih nacionalnih domovina”, danas imamo nadnacionalnu, internacionalnu birokratsku strukturu, koja ne služi čak niti sama sebi već financijskim i strateškim profitnim interesima moćnih multinacionalnih korporacija, lobija, trustova i više ili manje tajnih organizacija koje se kriju iza suvremenog europskog poretka, kojeg poznajemo kao Europsku uniju.
„Pojedinačni primjeri tiranije mogu se pripisati nečijem dnevnom raspoloženju,ali čitav niz činova ugnjetavanja započetih u određeno vrijeme, koji ne prestaju nijednom promjenom vlasti, najočitiji je dokaz postojanja osmišljenog, sustavnog plana da nas se svede na roblje.”Thomas Jefferson
“Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kad se oslobodimo srpskoga ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako naši kradu.Svatko nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima, makrolopovima. Navalit će na nas velike ptice grabljivice.Kako tada nas spasiti od nas?”
Bruno Bušić, 1975. god

U tim i takvim globalnim okolnostima nastala je “osamostaljena” Hrvatska kao produkt – nominalno kao izraz težnje građana, faktički kao provedbeni projekt detaširanog globalnog plana koji je unaprijed verificirao “stihijske pojave” rata i svekolikih pasa rata koji su na obrascu krvi do danas uspješno odradili zadatak – neki svjesno, a neki kao potrčki tih svjesnih…
I sad se vraćam na gornji citat – slavne misli Brune Bušića, koji je sanjao slobodnu državu i pronicljivo dosanjao izranjanje nemani ratne kojoj je i nacija i država postala krvavi ratni plijen na kojem su odabrani danas uglavili svjedoćenje nevinog jaganjca kao etalona nečeg bljutavog na čemu će rasti buduće generacije. Lokalna garnitura – tzv. tehnomenadžerska klika u Hrvatskoj koja je uvijek bila u blizini vladajućih godinama prije osamostaljenja države, i bila planirano svjesna da će socijalizam kao takav pasti, te je stoga pripremala svoje preživljavanje u neminovnom postsocijalističkom razdoblju. Pri tome je jasan cilj bio: “Formalno se distancirati od poluga službene vlasti, a u stvarnosti ostati u monopolnom položaju kontroliranja ključnih procesa u društvu.” To je ostvareno na način da je prije formalnog pada bivšeg sustava stvorena mreža paralelnih struktura moći koje su nastavile kontrolirati ključne procese u Hrvatskoj, te se “iz podzemlja” nametnula politička definicija prostora nakon formalnih promjena. Obrazac je postavljen tako da su se tražili savezi sa ekstremnim ideologijama koje mogu dobiti širu popularnost, i koje će onemogućiti stvarni dijalog, stvarnu političku transformaciju, odnosno stvarnu demokratizaciju. Bitno je bilo “ubiti demokraciju”, i to pod svaku cijenu, “prije nego se rodi”. Na Balkanu su tako oživljene najmračnije forme nacionalizma koje su na tom prostoru postojale 1930-tih i 1940-tih godina. Time su planski zloupotrebljeni najprimarniji osjećaji masovnog identiteta – vjera i nacija. Prije navedeni procesi praćeni su kumuliranjem tajnih fondova u inozemstvu, što je uključivalo stvaranje financijske logistike u ciljanim trećim zemljama – davateljima logistike. U Hrvatskoj su ti fondovi stvarani tako da je prodajom proizvoda “Industrije specijalne namjene”, tj. prodajom oružja, npr. Angoli u kojoj je bjesnio rat, dobivana nafta, budući je Angola plaćala oružje naftom. Koristeći inflaciju u tadašnjoj SFRJ, tj. kalkulacijama s inflacijom, se veći dio te nafte kumulirao u tajne fondove i prodavao na crnom tržištu, dok je samo manji dio odlazio u SFRJ. Novac od nafte prodane na crno odlazio je u inozemne tajne fondove. (Interesantno je da je prvi financijski savjetnik ZABA-e bila Švicarska mega-banka UBS, i to u prvoj polovini 1990-tih.)
Oko kriminalnih zbivanja za vrijeme Domovinskog rata neću se previše izjašnjavati jer jednostavno nema dovoljno prostora a i nije još vrijeme za neke istine u kojima sam sudjelovao. Obzirom da sam osobno svjedočio o nekim zbivanjima, a o kojima je još prerano govoriti zbog osobne sigurnosti reći ću samo slijedeće bez detaljnog obrazloženja.
1. Tuđman nije proglasio ratno stanje zbog ratnog zakonodavstva a po lobiranju F.Gregurića, koje bi u bitnome usporilo kako lopovsku privatizaciju tako i sankcioniranje ratne pljačke i kriminala. Posebno prljavu (krvavu) igru s logistikom je odigrao Čermak…
2. Bosanska Posavina je unaprijed prodana radi “benefita” u srednjoj Bosni – kroz paralelni sustav zapovijedanja MORH-a ljudi odanih Šušku.
3. U Oluji je kroz obrazac specijalnog rata planirano i provedeno etničko čiščenje za što je posebno stimuliran srpski komandant pukovnik Rade Bulat na Petrovoj Gori sa 200.000,00 DM-a. Pouzdanik i direktni provoditelj plana humanog preseljenja od strane Šuška i Tolja bio je danas ugledni kulturni radnik I.M. Tuđman nikada o istome nije izviješten.
4. Vukovar je planirano žrtvovan.
U konkretnome vremenu žrtva vukovarskih branitelja značila je homogeniziranje nacionalnoga, ubrzavanje međunarodnog priznanja i kupovanje vremena za organizaciju obrane ostatka Hrvatske. Ona je, dakle, bila sasvim pragmatična i politički osmišljena. To je priča koja vrlo snažno demistificira onu legendu koja je i nastala mistifikacijom, kao i svaka legenda. Žrtvovanje svoga oduvijek je, još od Abrahama, jedna od najjačih priča koja sa sobom nosi i najsnažniji emocionalni naboj. Po tom obrascu je Vukovar postao žrtva, istovremeno žrtva srpske agresije, ali i domaće politike, ne grad-heroj, nego grad-pijun. Uz to, potraga za žrtvom i krvlju je bio naš oblik potrage za uzvišenim. Gdje bismo, uostalom, u uvjetima podivljale privatizacijske kleptomanije i patološkog konzumerizma uopće imali prilike susresti se s uzvišenim u okviru ljudskih relacija. Tri dana prije pada, dignuto je iz banaka oko 12.000.000,00 DM-a i nepoznata količina dinara za koje se nezna gdje su završili – novac odnešen u naprtnjačama po maskiranim osobama s pismenim ovlaštenjem Joze Martinovića.U poslijeratnom periodu djelovanja kriminalne hobotnice do danas usredotočit ću se na samo dva ogledna primjera radi prokazivanja obrasca realizacije zločinačkog nauma i to jedan iz sektora bankarstva i jedan iz sektora gospodarstva.
Čitava operacija privatizacije hrvatskih banaka je vođena netransparentno i kriminalnim metodama.
Iako je vrh bankarske mafije bio i još je danas u PBZ-u ovdje ću navesti događanja oko ZABA-e čiji meštri su u pretvorbi banke zamračili cca 13-15 milijardi eura – državnog novca.
1.Daklem – Zagrebačka banka
Samoupravni sporazum o udruživanju u Zagrebačku banku“ od 1. prosinca 1977., verificiran na 10. sjednici Izvršnog odbora Banke 23. siječnja 1979. godine, razotkriva najčuvaniju tajnu Zagrebačke banke. Tajni dokument Zagrebačke banke, za kojega je Sanader naredio Šukeru da jednostavno mora nestati kao da ga nikada nije ni bilo, dokazuje ne samo pravni slijed Jugobanke nad vlasništvom Zagrebačke banke, nego i milijunsko vlasništvo Republike Hrvatske zatajeno državi i zakopano u tajnim arhivima Zagrebačke banke, skriveno od javnosti i stvarnih vlasnika. Ukratko, dokument iz linka dokazuje kako uska grupa okupljena oko Uprave i Nadzornog odbora Zagrebačke banke (Franjo Luković, Jakša Barbić, Franjo Filipović, Nediljka – Nevenka Šarić, Nikola Kalinić, Davor Holjevac – nikada nije bila zakoniti vlasnik dionica Zagrebačke banke, nego je većinsko vlasništvo banke trebalo biti u rukama Republike Hrvatske.
Tajni dokumenti Zagrebačke banke, dokazuju kako je pretvorba i privatizacija Zagrebačke banke bio lukavo osmišljen i projektiran organizirani kriminal na najvišoj razini, u kojem su sudjelovali i ratni premijeri hrvatske Vlade. Bez njihova znanja i prešutne suglasnosti za pljačku Zagrebačke banke, ni Barbić niti Luković ne bi do kraja proveli svoj privatizacijski projekt u kojem su jednostavno ukrali – cijelu banku. Osim toga, ovaj dokument prokazuje financijsku elitu u Hrvatskoj kao kriminalnu organizaciju i dokazuje njihove kriminalne temelje i nezakonite aktivnosti. Drugim riječima, hrvatska je financijska elita odgovorna za pljačku države, a danas su upravo njezini pripadnici najglasniji u javnim uzvicima „Drž’te lopova!“. A dobro znaju da su lopovi sakriveni iza „cijenjenih“ imena iz poslovnoga svijeta kao što su Franjo Luković, Jakša Barbić, Mladen vedriš, Nikica Valentić, Franjo Gregurić i mnogi drugi njihovi suradnici.
„Banka je pravni slijednik postojećih poslovnih banaka koje se ovim Sporazumom konstituiraju u Zagrebačku banku i to: Kreditna banka Zagreb, dijela koji se konstituira u Zagrebačku banku i Jugobanka sjedište Zagreb“.
Upravo na ovom Ugovoru i dokumentu Srbija temelji svoj zahtjev za povrat imovine Zagrebačke banke u vrijednosti 2,2 milijarda eura. Međutim, važnija od te jest činjenica da taj dokument osigurava Republici Hrvatsoj znatno veći povrat zatajene i opljačkane imovine u ukupnoj vrijednosti od više od 13 milijarda eura.

Država Hrvatska– praonica novca
Iako je u aferi Hypo i istrazi koju je otvorilo Austrijsko DO Sanaderova Vlada bila obvezna poslati austrijskim kolegama svu dokumentaciju o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci u Hrvatskoj, Sanader i njegov ministar financija Ivan Šuker, proglasili su dokumentaciju o pranju novca u Hypo banci u Hrvatskoj strogo povjerljivom, sakrili je u sefu u kabinetu ministra financija i odbili su je predati austrijskim kolegama. Time su Sanader i Šuker izravno zaštitili kriminalnu organizaciju koja preko Hypo banke u Hrvatskoj provodi operacije pranja prljavog novca u iznosima od više stotina milijuna eura. Tajna ove suradnje Ive Sanadera sa Hypo bankom u Hrvatskoj krije se u visokom stupnju tajne zaduženosti hrvatske Vlade kod Hypo banke. Osim toga, Hypo banka u Hrvatskoj (točnije njezini čelni ljudi) raspolažu s dokazima o tajnim računima u inozemstvu kojima preko Hypo banke raspolaže Ivo Sanader, koji je svojevremeno bio ovlašteni posrednik Hypo banke Klagenfurt. Sve ove informacije, kao i informacije o postojanju strogo povjerljivog „Dosjea Hypo“ u kabinetu Ive Sanadera zabrinuli su njegove europske partnere, koji jednostavno smatraju kako hrvatska Vlada uspijeva održati financijsku stabilnost svojeg sustava tako što odobrava financijskim entitetima u Hrvatskoj višemilijunske i nekontrolirane operacije pranja prljavog novca iz svih dijelova svijeta. Kao što neke države opstaju kao države – kockarnice, Sanader je osmislio mehanizam opstanka njegovog sustava tako što je državu pretvorio u državu – praonicu kriminalnog novca. A to je, jednostavno, bilo previše za Sanaderove sugovornike u Europskoj uniji. Europska komisija, što je očito iz zadnjih Izvješća, odlučila je spriječiti takve daljnje operacije hrvatske Vlade.

2.Daklem INA
Još u drugoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća, Mateša je bio predvodnik grupacije koja je vodila projekt privatizacije INE, te prodaje te strateške hrvatske kompanije “mađarskim partnerima”, točnije mađarskoj naftnoj kompaniji MOL. Tada najjači financijsko – poslovni lobi u Hrvatskoj; “Gregurićev klan” bio je životno zainteresiran da se INA proda MOL-u, dok je iza cijelog posla stajao Franjo Gregurić sa svojim “ruskim vezama” .
Tada su provedbeni tim tog privatizacijskog projekta privatizacije INE činili: Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Davor Štern, Branko Mikša, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Mladen Vedriš i Ivan Čermak. Osim toga, Valentić, Vedriš i Čermak, ciljano su osnovali naftna poduzeća koja su trebala sudjelovati u kupnji manjih vlasničkih udjela INE, kako bi njihov ruski partner, potajno preuzeo veliki, kontrolni paket dionica. S tom su svrhom nastala poduzeća: NIVA petrol d.d. i CRODUX d.d., u vlasništvu Nikice Valentića i Ivana Čermaka. Između 1997. i 1999. godine preko ta dva poduzeća izvlačen je novac iz poslovnih banaka, s izdvojenih računa pojedinih banaka, posebno iz Dubrovačke banke, kako bi se osigurala financijska zaliha s kojom su kasnije trebali sudjelovati s Rusima u kupnji INE. Iako su dobronamjerni informatori više puta pokušali upozoriti predsjednika Franju Tuđmana o ovakvim aktivnostima “Gregurićevog klana”, dotok informacija pokojnom predsjedniku spriječavao je osobno Hrvoje Šarinić ( Šarinić je kotirao kao eksponent francuske nuklearne mafije a što dokazuje dokument Republikanskog istražnog povjerenstva u Kongresu SAD-a, grupe za terorizam i nekonvencionalne oblike ratovanja, od 30. studenog 1992. godine, pod naslovom „Nuklearno krijumčarenje u Europi“, autora Yossefa Bodansky i Vaughn B. Forrest).
Tako je i tijekom 1998., Šarinić zapovijedio veliku operaciju prikrivanja izvlačenja novca iz Dubrovačke banke, preko Čermakovog poduzeća CRODUX. O tomu svjedoči i dopis Hrvatske narodne banke, koji je Šariniću 25. ožujka 1998. uputio Slavko Tešija, tadašnji direktor Direkcije za kontrolu provedbemjera monetarne i devizne politike. Dopis upućen osobno na Šarinića, kao predstojnika Ureda Predsjednika Republike, nosi oznaku “strogo povjerljivo”. Iz dopisa je jasno vidljivo kako je samo Čermakov CRODUX iz Dubrovačke banke izvukao 102 milijuna 377 tisuća kuna, 29 milijuna (tadašnjih) njemačkih maraka, 16 milijuna 250 tisuća američkih dolara, i to do 31. prosinca 1997. Predsjednik Tuđman nikada nije dobio na uvid ovo tajno pismo, a za kasnije uništavanje sporne dokumentacije zajednički su se pobrinuli Šarinić, Mateša i bivši guverner HNB-a Marko Škreb. Kasnijom prodajom CRODUX-a Čermak je uspio izbjeći policijsku i istragu Ministarstva financija nad ovim sumnjivim financijskih operacijama, iako nikada nije do kraja razjašnjeno je li Čermak uistinu prodao svoje naftno poduzeće ili se radilo o fiktivnim ugovorima i prikrivanju vlasništva kao i današnju prodaju TIFON-a za 130 mil €. Gregurićev tim pripremio je privatizaciju INE mađarskom MOL-u, u kojem prema tvrdnjama FBI-a i CIA-e veliki poslovni udio ima “mafijaška grupacija koju vodi šef moskovske mafije Semjon Mogiljevič”.

Tijekom istrage u Mađarskoj 2000. godine, američki FBI je utvrdio povezanost vlasničkog kapitala MOL-a koji glasi na investicijske fondove s ruskim “mafijašem” Mogiljevičem, o čemu je FBI-evim istražiteljima svjedočio i tada zaštićeni svjedok Dimitrij Zemjanov, inače zaposlenik mađarskog MOL-a u Budimpešti.
Zemjanov je osobno Amerikancima svjedočio o poslovno – financijsko – vlasničkim vezama ruske mafije s MOL-om, tvrdeći kako “iza MOL-a stoji moćna ruska mafija”, te je dodatno istražiteljima pojašnjavao poslovne i financijske veze MOL-a i INA-ine mađarske podružnice, Inter – INE u Budimpešti, kojom je upravljao Jasminko Umičević.
FBI je utvrdio, tijekom petogodišnje istrage, samo neke puteve Mogiljevičevog mafijaškog novca kojim je sudjelovao u financijskim operacijama u Europi i svijetu, posebno u Mađarskoj. Istraga ih je odvela do financijske mreže Bank of New York, gdje je Mogiljevič “imao svoje ljude: Natašu Kagalovski i Lucy Edwards”. Da se ne radi o “običnim” bankarskim službenicama dokazuje i činjenica kako je suprug prve Konstantin Kagalovski godinama bio ruski predstavnik pri MMF-u u Washingtonu, dok je Peter Berlin, Lucyn suprug bio direktor Mogiljevičeve ruske tvrtke Benex, koja je surađivala s YBM Magnex iz SAD-a. Istraga je proširena i na švicarskog bankara Brucea Rappaporta, vlasnika Inter-Maritimea i dioničara Bank of New York, te moskovsku banku Menatep u vlasništvu Mihaila Hodorkovskog, za koju je FBI utvrdio kako “predstavlja kanal preko kojega otječe ruski mafijaški novac na Zapad”. Otkriveno je kako je dio mreže i Monaco kreditanstaldt bank limited, koja je izravno bila uključena i u financijske operacije u Hrvatskoj. Preko te mreže Amerikanci su razotkrili i upletenost “Gregurićevog klana” u poslovno – financijske veze s ruskom mafijom.

Ono što je ostalo od Hrvatske je u čvrstom zagrljaju igrača što se potpisuju s 12 zvijezdica “usput” izvješenih na Markovom trgu br. 5